NOJEVI. Zoološka klasifikacija, pasmine i njihove karakteristike

Transkript

1 NOJEVI Zoološka klasifikacija, pasmine i njihove karakteristike Nojevi spadaju u klasu ptica i tvore jedan od pet redova koji kao Ratitae (ratite) ili Palaeognathae stoje nasuprot redu Neognathae. Karakteristično za Ratitae/Palaeognathae je nesposobnost letenja i time potpuna zakržljalost, odnosno nedostatak grebena prsnog koša. Zadnje svojstvo zahvaljuju Ratitae porijeklu svog imena: Ratitae potječe od latinske riječi ratis = prometno sredstvo bez kobilice, splav. U njemačkom se jeziku nojevi zovu ptice s plosnatim prsima ili ptice trčalice. Granica između Ratitae od drugih ptica nije neosporna budući da je zbog zakržljalosti organa za letenje razvijeno sekundarno svojstvo. Nadred Ratitae je podijeljen u pet redova (u povijesti su Ratitaeima pripadali madagaskarski nojevi (Aepyornithiformes) i novozelandske moe (Dinornithiformes). Te ogromne ptice su već dugo izumrle): 1. Nojevi (Struhionoformes; Afrika) 2. Nandu (Rheaiformes; Južna Amerika) - Rhea americana = nandus - Pterocnemia pennata= Darwin Nandus 3. Kasuar (Casuariiformes) - Casuaridae = kazuar; Nova Gvineja - Dromiceidae = emu; Australija 4. Kivi (Apterygiformes; Novi Zeland 5. Nojevi (Tinamiformes, Srednja Amerika) Daljnja podjela reda Struthioniformes koja vodi do nojeva je: Podred: Struthiones Vrsta: Struhio Vrsta: Struthio camelus Ova vrsta Struhio camelus je podijeljena u sljedeće podvrste/rase: - Struthio camelus australis (Južna Afrika ili Zulu noj), Južna Afrika (izumro) - Struthio camelus camelus (Mali Berber- noj), Sjeverna Afrika - Struthio camelus massaicus (Masai noj), Istočna Afrika - Struthio camelus molybdophanes (Somalijski noj, Etiopija, Sjeverna Kenija, Somalija - Struthio camelus syriacus (Arapski noj) izumro oko U komercijalnom govoru često se koriste izrazi plavovrati noj, crvenovrati noj i afrički crni noj. Za bolje rasprostiranje na tržištu poznat je afrički crni noj domesticiran u Južnoj Africi. Prema Swartu, taj noj ima latinsko ime Struthio camelus (varieta) domesticus. Afrički crni nojevi su nastali križanjem sjevernoafričke rase Struthio camelus camelus u prvobitnom području rtova i domaće rase Struthio camelus australis. Afrički crni nojevi imaju manje nabijeno tijelo. Odlikuju se izvanrednom kvalitetom perja i zbog dugog vremena

2 pripitomljavanja dobrom pristupačnošću. Najveći dio nojeva koji se po cijelom svijetu uzgajaju na farmama su afrički crni nojevi. Opće karakteristike Noj (engl. Ostrich, njem. Strauβ, franc: Autruche) je najveća živuća ptica. Na temelju rudimentarnih oblika krila i perja, noj ne može letjeti iako su njegovi preci mogli. Radi nadomještanja nesposobnosti letenja ima noj jako razvijene noge, s kojima može trčati 60 km na sat dulje od 10 minuta. Noj je jedina ptica na svijetu koja od prijašnjih deset prsti zbog zakržljalosti ima još samo dva, naime treći i četvrti prst. Pri tome je i treći, mali vanjski prst također zakržljao i služi samo za ravnotežu. Veliki četvrti unutarnji prst ima široki elastični taban i čvrstu panđu dugu oko 7 cm. Ona daje nojevima zajedno s jakim nogama čvrst i opasan korak. Odrasli mužjaci, odnosno ženke, mogu se međusobno razlikovati pomoću svog crnog odnosno smeđeg perja ali i različite tjelesne veličine odnosno težine. Osim toga za vrijeme parenja kod mužjaka se kljun, okolina očiju i noge zacrvene. To je posljedica hormona, a kod ženki je posljedica jajnika koja sprečava nastajanje crnog perja. (Nakon kastracije mužjaci gube crvenu boju). Mužjak noja ima, što je rijetkost u ptica, dugi penis. Ženka ima dva jajnika od kojih je samo desni potpuno razvijen i funkcionira, a lijevi je zakržljao. Na farmama se nojevi drže za vrijeme sezone parenja u obiteljima po troje jedan mužjak i dvije ženke - ili u stadima gdje ima veći broj ženki. Mužjak pravi gnijezdo, jednostavno udubljenje u tlu. Kokoš polaže svaki drugi dan po jedno jaje. Normalno leglo se sastoji od jaja, a uzimanje jaja iz gnijezda potiče kokoš na ponovo nesenje. Budući da plodnost opada s povećanim intenzitetom izvaljivanja, na reprodukcijskim farmama sezona polaganja jaja se prekida nakon 40 snešenih jaja. Polaganje jaja se dešava u smjenama. Prema raznim sposobnostima perja za kamufliranjem, kokoš neupadljivih boja sjedi na jajima preko dana, a crni mužjak po noći. Vrijeme izvaljivanja traje oko 42 dana. S druge strane na velikim farmama nojevi služe kao čuvari drugim životinjama zbog svoje velike sposobnosti oštrog vida na daljinu ako se npr. drže zajedno sa stokom i ovcama. Kod svakodnevne brige naviknu se nojevi na kontakt s ljudima, potpuno su pitomi i mogu se prilagoditi čovjeku. Nojevi su biljožderi iako ne u strogo ograničenom smislu. Oni ponekad proždiru i male sisavce, vjeverice i kukce, a izbjegavaju s druge strane određene biljke kao što je npr. divlji duhan. Radi probave moraju nojevi jesti male kamenčiće koji pomažu usitnjavanju biljne hrane. Nojevi imaju jako dobar vid. Uz glavu koja je poput periskopa, mogu primijetiti kretanje na udaljenosti od 3,5 km. Oni također mogu fiksirati predmete direktno ispod svojih kljunova. Njihovo je oko u prosjeku za 60 g teže od četverostruke težine čovječjeg oka. Oni osim gornjeg i donjeg kapka imaju i treći očni kapak. On se otvara od unutrašnjeg kuta oka prema vanjskom kutu oka i tako ga održava čistim. Od ostalih osjetila imaju još samo jako dobro razvijen sluh, a osjet mirisa i okusa je zakržljao. Duža izdržljivost bez vode je moguća između ostalog zbog nosnih slanih žlijezda, koje imaju nojevi, a zajedničke su mnogim morskim pticama i reptilima. Te se žlijezde nalaze iznad očnih duplji u plitkim udubljenjima lubanje. Nojevi izlučuju u područje nosa preko tih

3 žlijezda visoko koncentriranu otopinu kuhinjske soli i na taj način smanjuju gubitak vode do kojeg dolazi izlučivanjem otopljene soli. Nojevi mogu dobro regulirati svoju toplinu (spuštanjem odnosno širenjem perja, spuštanjem odnosno širenjem krila, smanjivanjem tjelesne površine). Nojevi nemaju žlijezdu na trtici koja bi davala njihovom perju masnoću. Ta žlijezda postoji kod embrija noja, ali tijekom razvoja zakržlja. Poslovica povezana s nojevima «zabiti glavu u pijesak kad se pojavi opasnost» se ne potvrđuje u prirodi. Zapravo nojevi iz znatiželje guraju svoje glave u rupe u zemlji ili u otvore. Kao i kod drugih životinja i mladi nojevi i odrasle životinje se pretvaraju da su mrtvi ako ih se jako preplaši, t.j. oni legnu s potpuno ispruženim vratom. Na taj način životinje spavaju tijekom noći dubokim ali kratkim snom ali ne spavaju nikad sve životinje jedne grupe istovremeno. Nojevi mogu doživjeti duboku starost, nije rijetko godina. Jedan Metuzalem na farmi Oudtshoorn doživio je starost od 81 godine. Neki ključni podaci domesticiranih nojeva prikazani su u tabeli 1. Karakteristika Visina Duljina vrata Težina Visina koljenog zgloba Afrički crni noj m cm kg cm Tabela 1: Tjelesne dimenzije noja Ukratko o anatomiji Kostur Najimpozantniji dio nojevog kostura je prsna kost (sternum), kost duga do 4 cm od spužvastog koštanog materijala. Sternum štiti prostor toraksa (grudnog koša) u borbi i kod sudara s raznim predmetima (ali često nedovoljno efikasno). Za prsnu kost je karakteristično što joj nedostaje greben (carina) koji je u obliku kobilice karakterističan za ptice, na čemu su normalno pričvršćeni mišići krila. Noj zbog toga nema muskulaturu prsnog koša vrijednu spomena. Na temelju sposobnosti letenja njegovih predaka, građa nojevih kosti je lagana i opasnost od lomova je velika. Kosti se sastoje od tanke vanjske stijenke koja je ili šuplja ili ispunjenja spužvastim koštanim materijalom. Kako reakcije nojeva kad su prestrašeni završavaju u paničnom bijegu i sve što im se nađe na putu pokušavaju pretrčati, tako je rizik od povreda, posebno lomova kosti vrlo velik. Lomovi kostiju teško zacjeljuju i životinje se obično mora ubiti. (Nesretni slučaj je nadaleko najčešći uzrok smrti odraslih nojeva). Ključne kosti noja su potpuno zakržljale, odnosno nema ih. Stidne kosti (pubis) su sraštene i podupiru crijevni trakt. Posebna specifičnost je ta što se kljun sastoji od 13 pojedinačnih kostiju koje nisu srasle, a drži ih jaka koža. To je uzrok da se kljunovi mogu zacrveniti za vrijeme parenja. Probavni trakt Umjesto ždrijela noj ima jednjak u obliku vrećice (Oseophagus) u koji se sakuplja hrana. Kod podizanja glave, hrana se transportira u žljezdani želudac (proventriculus) gdje se

4 raspada uz pomoću sokova koje izlučuje oko 300 žlijezda koje se nalaze na dorzalnom kraju žljezdanog želuca - proventriculusa iza debelog sloja sluzi. Žljezdani želudac prelazio preko mišićnog želuca (ventriculus). Mišićni želudac je veliki organ težine od oko 2 kg čije vanjske stijenke mogu biti debele i do 92 mm. Mišićne stijenke su odvojene 3-4 mm debelom zaštitnom kožom od unutrašnjosti želuca. Sadržaj mišićnog želuca odrasle životinje sastoji se osim hrane i od oko 1,5 kg kamenja koji usitnjavaju hranu. Zbog iskorištavanja ostaje kamenje u želucu samo neko određeno vrijeme i tada se mora nadomjestiti. Izlaz iz želuca s kružnim mišićem (sfingterom) odvaja mišićni želudac - ventriculus i tanko crijevo. Duljina tankog crijeva odrasle životinje iznosi oko 6 metara. Na prijelazu od tankog ka debelom crijevu nalaze se dva slijepa crijeva (caecum) dužine oko 1 metar u kojima se nalaze bakterije koje razlažu celulozu. Debelo crijevo odrasle životinje ima impozantnu duljinu od oko 16 metara i pomlađuje se povećavanjem duljine. Put kroz slijepa crijeva i kroz debelo crijevo traje znatno vrijeme (i kod pilića traje dulje od 36 sati) i garantira najbolje iskorištavanje biljnih vlakana. 1. nosač = prvi vratni kralježak (atlas) 2. obrtač = drugi vrstni kralježak (axis) 3. zadnji vratni kralježak 4. prvi prsni kralježak 5. križni kralježak 6. zdjelica 7. sjedna kost (ischium) 8. stidna kost (pubis 9. ramena kost (humerus) 10. palčana kost (radius) 11. lakatna kost (ulna) 12. korijen krila 13. kosti prstiju 14. prsna kost (sternum) 15. korakoid 16. lopatica (scapula) 17. rebra 18. bedrene kosti 19. pločica u koljenu 20. goljenična kost (tibiotarsus) 21. intertarzalni zglob 22. cjevanica (tazometatarsus) 23. prsti Skica 1: Kostur noja

5 Zadnji dio probavnog trakta je kloaka s tri dijela. U prvom dijelu koprodeumu, završava debelo crijevo i tu još nema resorpcije. U drugi dio urodeum, ulijevaju se ureteri, jajovodi odnosno sjemenovodi. Vanjski dio proktodeum sadrži cm dugi penis, odnosno 2-3 cm dugi klitoris. Temperatura izmjerene u kloaki iznosi C. Drugi unutarnji organi Mozak noja je u prosjeku težak 40 g, točno dvije trećine težine jednog oka. Zdravi mozak ima bijelu boju i prekriven je mrežom finih žilica. Srce je pokriveno žuto-smeđim masnim tkivom i teži oko g. Ako je zdravo tkivo je glatko, bez mrlja i sjajno. Jetra od dva režnja je plavo-smeđi vrlo nježan organ. Drugačije od sisavaca jetra se nalazi u prsnom košu iza srca. Noj nema žučni mjehur. Noj ima dva plućna krila ružičaste boje. Svako plućno krilo ima pet zračnih vrećica koje se nastavljaju u glavnim kostima, naročito kostima krila, prsnoj kosti i kralježnici. Taj aparat za disanje snabdijeva noja kisikom i kod izdaha. Kod udisaja se zračne vrećice pune zrakom, koji struji plućima kod izdisaja. Taj mehanizam, koji je prvobitno nastao za ovladavanje respiratornih zahtjeva njihovih predaka koji su letjeli, omogućava ogromne fizičke radne sposobnosti za koje je noj sposoban. Bubrezi su oko 30 cm dugi i do 7 cm debeli crvenkasto smeđi organi. Bubrezi imaju tri režnja, zrnaste su strukture i nalaze se uzduž kralježnice, od posljednjeg rebra nadolje. Specifičnost nojevih bubrega je portalni krvotok koji venoznu krv snažnog zadnjeg dijela provode kroz bubrege preko kapilarnog sustava. To ima posebne posljedice kod ubrizgavanja lijekova. Mokraćovodi završavaju u srednjem dijelu kloake u kojem se zadržava urin sve dok ga se ne ispusti. Nasuprot ne-ratitima, noj ispušta mokraću i izmet odvojeno. PROIZVODI Nojevi su mnogostruko iskoristive životinje. U kožarskoj industriji je nojeva koža izvanredan materijal za izradu ručnih torbica i cipela koje spadaju u luksuznu klasu proizvoda. Jedinstvena pera se koriste u industriji odjeće i u izradi cirkuskih kostima. Meso noja se može usporediti s junetinom i služi za pripremu izvrsnih jela i mekanih odrezaka. Po svojstvima spada u vrhunsko meso koje na idealan način zadovoljava želje gurmana. o gotovo da nema masnoće (filet/odrezak: <0,2%) o malo kolesterola (680mg/kg) o visok sadržaj proteina (>20%) o izvanredna mekoća (unatoč malom sadržaju masnoće) o prima sve mirodije Jaja noja, osim za uzgoj, se mogu koristiti i za druge svrhe. Specifičan tek i mogućnost upotrebe se mogu usporediti s kokošjim jajima i pripremaju se na sličan način.već samom

6 veličinom vrlo impozantna, debela ljuska nalik porculanu može biti pretvorena u vrijedan umjetnički predmet ako se oboji ili ugravira. Na slici 1 su prikazani konačni proizvodi južnoafričkih farmera. Iz te se slike vidi da se glavni dohodak iz uzgoja nojeva proteže od pera preko kože do mesa. Vjerojatno će se povećati dohodak od mesa. Dio Ostali proizvodi, na slici 1 se odnosi na dobit od turista koji posjećuju farme. Što se tiče ostalih zemalja osim južne Afrike, dohodak se stječe i prodajom materijala za uzgoj. Slika 1. Prikaz dohotka od uzgoja nojeva Koža U današnje vrijeme koža se smatra najvrednijim proizvodom dobivenim od noja. Koža noja je vrhunske klase i može se usporediti s krokodilskom ili slonovskom kožom. Ta je koža glatka i karakteristična po kvržicama koje izgledaju kao ožiljci. Trajna je i što se tiče nepropusnosti za vodu bolja je od krokodilske kože. Nojeva koža ne podliježe internacionalnim odredbama o zaštiti kože budući se dobiva od nojeva na farmama i na putu je istisnuti krokodilsku kožu s njene pozicije u otmjenim krugovima. Specifičnost kože trupa su kvržice koje su nastale od pera na leđima i prsima noja. Ovisno o vidljivosti kvržica, kreće se i cijena kože. Što su kvržice uočljivije, to je veća cijena. Pri tome je broj kvržica na nojevoj koži uglavnom konstantan. To znači da veća koža nema veću vrijednost. Sve imitacije se jasno razlikuju od prave kože, jer imitirane kvržice se ne mogu podići (pokus se vrši noktom). One također ne proizvode pucketajući zvuk pri savijanju jer kad se prelazi preko kvržica taj zvuk također nastaje. Iz meke i podatne kože rade se cipele, rukavice, torbe svih vrsta, ako i kaputi, ovratnici i mnogo drugih stvari. Drugi tip kože koji se dobije od noja je koža s potkoljenica.ta koža ima pločice kao gušterova koža poput kože nojevih predaka. U Americi se ta koža koristi za izradu kaubojskih čizama i kao takva je vrlo cijenjena. Najbolja koža s izraženim kvržicama koja nije oštećena niti istrošena je koža nojeva koji se kolju, a starost im je 14 mjeseci. Za odjeću se koristi mekana koža mladih životinja. U starosti od 14 mjeseci, veličina kože je 1,1 do 1,5 m 2.

7 Meso Za poznavatelje, meso noja spada u gurmanske specijalitete. Ono je izvanredno mekano i stvara u ustima markantan ali ne prejak okus. Meso noja je malo masno ako ne i najmanje masno crveno meso od svih mesa koja postoje. Kako meso najvažnijih drugih životinja (svinja, goveda, ovaca, peradi) ne sadrži nikad manje od 3% masnoće, ne postoji niti jedan jedini mišić noge noja koji ima više od 0,3% masnoće. Prosječne vrijednosti masnoće su od 0,032% do odrezaka koji imaju 0,155%. Pri usporedbi na tabeli 2, mora se uočiti, da je navedena vrijednost od 2% nastala prosječnim izračunavanjem u koje su ubrojeni masniji i ekonomičniji ali ne i toliko interesantni dijelovi mesa kao što su prsa i rep. Kod većine vrsta mesa manji dio masnoće ide na uštrb mekanosti. Meso noja predstavlja iznimku, jer su fileti i odresci noja jako mekani. Nadalje, nojevo meso je bogato proteinima (oko 26%) kao i sadržajem od 680 mg po 1 kg mesa siromašno je kolesterolom (vidi tabelu 2). U Južnoj Africi nojevi se kolju u starosti mjeseci. Meso se reže u filete, odreske, kotlete i biltonge (Biltong je specijalitet Južne Afrike, to su mišići s paralelnim vlaknima koji se sole i suše). Meso različitih domaćih životinja Kalorije Proteini (g) Masnoća (g) Kolesterol (mg) Purica Brojler Janje Junetina (odrezak) Svinjetina Noj (Podaci se odnose na 100 g mesa. Izvor je «Hranjiva vrijednost hrane», USDA, Home and Garden Bulletin br. 72» AMSI Quality Laboratory Report br. C ) Tabela 2. Vrijednosti proteina i masnoće kod nojeva u usporedbi s drugim vrstama mesa Dob Iskorištenje mesa Udio (u %) kod fileta odreska biltonga 14 mjeseci 32 kg Odrasle životinje 42 kg Tabela 3. Iskorištenje mesa zaklanog noja za kobasice, mljeveno meso i industrijsku preradu. Značajan dio komercijalno cijenjenog mesa je iz nogu (oko 74%). Ostalo je podijeljeno na vrat, krila, prsa rebra i rep. Tabela 3. daje pregled pojedinih dijelova mesa zaklane životinje.

8 Otpadni dio kod klanja noja iznosi 50% manje nego kod goveda (35-40%) ili svinje (oko 20%). Težina 14 mjesečnog noja iznosi od kg. Prosječna iskoristivost od oko 32 kg kod 14 mjeseci starog noja i 42 kg kod odraslog noja je kvalitativno od velike vrijednosti. U južnoj Africi, jedinoj zemlji u kojoj se nojevi kolju u velim količinama polazi se od podataka navedenih u tabeli 3. Kod prijenosa na Europske uvjete, udio biltonga se može smanjiti u korist odrezaka. Sumnja da ne postoji nojevo meso s deklaracijom nije istinita i može se provjeriti. Još 1975, razvijen je imunodifuzioni test pomoću kojeg se može identificirati svježe, obrađeno i do 95 C zagrijano nojevo meso. Perje Perje noja ima više stadija razvoja: 1. Perje nakon izvale - pahuljice 2. Perje pilića 3. Perje mladih životinja 4. Perje odraslih nojeva Perje koje pile ima kad se izvali je perje za kamuflažu s mrljama žuto zlatne boje. Nakon jednog ili dva tjedna, počne rasti perje pilića. Na vrhovima tog perja nalaze se često pahuljice koje ima pile pri izvali. Gornji dio pera pileta je svijetlo smeđe boje, a donji tamno sive. U starosti od 5 6 mjeseci, pile dobiva novo perje. Kad je noj star 16 mjeseci, tada životinja ima već potpuno razvijeno perje. To je perje koje ostaje na životinji kako ona stari, i u dobi od dvije godine ono je potpuno zrelo. Kod mužjaka se dotad pojavilo tamno perje na tijelu i bijelo perje na krilima i repu. Kod ženki ostaje sivo smeđe perje kao kod malih životinja. S početkom prvog odraslog perja, moguće je (ovisno o pogodnim klimatskim uvjetima) uzimati perje svakih osam mjeseci. Tako često ubiranje perja dovodi tijekom duljeg vremena (nakon 4-5 godina) do smanjenja kvalitete perja. Tri tehnike skidanja perja su: rezanje, čupanje i čupanje batrljica pera. Najvrednije perje je bijelo i to oko 24 srednja pera prvog reda krila kod mužjaka. To se perje upotrebljava za razne odjevne predmete i ukrase posebno u kazalištima. Pera manje kvalitete se koriste za izradu pribora za brisanje prašine koja na temelju privlačenja zbog elektrostatičkog elektriciteta mnogo bolje rade od takvog pribora načinjenog od umjetnog materijala. Drugi proizvodi U sadašnjem trenutku je uzgoj nojeva što se tiče samih životinja i jaja jako ekonomičan. Godine vrijedili su uzgojni parovi u SAD-u između $ i I za piliće i jaja se plaćala visoka cijena. Interes koji se javio za uzgoj u Americi i Europi održao je cijenu na visokom nivou. I neplodna jaja se mogu iskoristiti na više načina. Jedno jedino jaje je dovoljno za doručak dvanaest ljudi. Nojeva jaja su pogodna i za pečenje.

9 Prazna se jaja mogu bojanjem i ukrašavanjem pretvoriti u predmete visoke vrijednosti ili za svjetiljke, vrčeve i slično modelirane predmete. Čak i komadići ljuske jaja mogu biti pretvoreni u posebne broševe ili naušnice. Stalno se pojavljuje ideja da se rožnica noja upotrijebi za transplantaciju kod čovjeka. Mora se naglasiti da još ne postoje nikakvi rezultati oftamoloških istraživanja kao ni izvještaji o praktičnoj primjeni. Turistička vrijednost nojeva je ogromna. Tri glavne farme nojeva u Kleinen Karoo imaju godišnji prosjek od 550 posjetilaca dnevno. Osim spomenutih predmeta, u tamošnjim trgovinama suvenira mogu se nabaviti predmeti od nojevih prsti (kao što su pepeljare) kao i pribor za brisanje prašine. Ovamo spadaju utrke nojeva, ulaznice, knjige i sav informacijski materijal pun fantazije o tim izvanrednim pticama. HRANIDBA Iako se pripitomljeni nojevi uzgajaju već više od sto godina na farmama u Južnoj Africi, postoje samo neki znanstveni radovi o njihovom hranjenju, odnosno potrebama hranjivih tvari u hrani. Tek posljednjih godina provode se neka pilot istraživanja u Južnoj Africi i Izraelu. Mnogi aspekti su još neistraženi i daljnje informacije se temelje većim dijelom na iskustvima i procjenama uzgajivača nojeva iz južne Afrike. Nojevi nisu striktni biljožderi. U prirodi jedu insekte, male sisavce vjeverice i često jaja ostalih ptica. Iako vole travu, radije jedu listove biljaka, sjemenje i bobice. ( Francuska poslovica «Ima želudac kao noj» - znači da sve može pojesti i u želucu podnijeti) U njihovim prirodnim staništima u suhim savanama i polupustinjama, na raspolaganju imaju u pravilu samo oskudnu ispašu. Ali na mjestima gdje više ne postoji hrana za goveda i ovce, nojevi još uvijek pronalaze dovoljno hrane za sebe. Budući da kod svakog uzgoja najveći trošak odlazi na hranu, s nojevima se može dosta uštedjeti. Psihologija probave Pokusi koji su dosad izvršeni na nojevima pokazali su da oni bolje iskorištavaju sirova vlakna od sve ostale peradi. Prema tome njihova probava može se usporediti s probavom zečeva ili konja. Tako je Angel pronašao, da sposobnost probavljanja neutralnih vlakana kod normalnih ptica od 5-6%, kod nojeva postignuta već u starosti od tri tjedna. Pod neutralnim vlaknima se smatra postotak celuloze, poluceluloze i lignina u hrani koju životinja može razgraditi. Taj se postotak povećava kod odraslih nojeva u starosti od 10 tjedana na 50% i dostiže vrijednost kod odraslih nojeva do 60%. Tako visoki postotak razgradnje vlakana imaju samo preživači. Hrana koju noj pojede ide kroz ždrijelo u predželudac (proventriculus). Tu na nju prvi puta djeluju sekreti žlijezda i razgrađuju je. Kroz prilično veliki otvor dolazi hrana u mišićni želudac. Kontrakcijom mišića hrana se pomoću pojedenih kamenčića fizički usitnjava. U tankom crijevu dolazi do daljnjeg probavljanja hrane prije svega aktiviranjem pankreasa kao i do upijanja hranjivih tvari u stijenke crijeva.

10 Slika 2. Povećanje težine nojeva uz intenzivne i ekstenzivne uvjete hranjenja Pomoću prilično velikog slijepog crijeva i debelog crijeva, noj može izvrsno iskoristiti hranu bogatu vlaknima. Dugo vrijeme zadržavanja hrane u probavnom traktu od oko 40 sati omogućava prilično dugotrajno djelovanje anaerobnih bakterija koje djeluju na hranu i vodi do efikasne razgradnje celuloze i poluceluloze. Slično kao i u buragu preživača, postoje u tom postupku masne kiseline (octena kiselina, propionska kiselina) koje se upijaju u stijenku crijeva i koje služe za dobivanje energije. Kod jednog pokusa, Swart je ustanovio, da rastući nojevi mogu stvoriti do 76% potrebne energije razgradnjom celuloze. U svakom slučaju ekscesivno obogaćenje vlaknima može dovesti do slabijeg iskorištavanja lakše probavljivih sastojaka hrane. Porast i hranjenje Rast, a time i povećanje težine noja ovisi o uvjetima hranjenja i uzgoja. Slika 2 pokazuje povećanje težine nojeva u prvih 14 mjeseci života. Gornja krivulja prikazuje razvoj pri intenzivnom režimu hranjenja s usklađenom mješavinom hrane, dok donja krivulja predstavlja povećanje težine kod hranjenja samo ispašom (lucernom). Iskustva u tovu nojeva za klanje s visokokoncentriranom hranom su pokazala da prebrzi rast u starosti od jednog do četiri mjeseca može dovesti do deformacija nogu, naročito zglobova. U tom slučaju rast i razvoj kostiju ne mogu više ići u korak s rastom životinje. Pilići Razvojni stadij Mlade životinje Starost, u mjesecima ,5 2, Prosječna težina živih životinja, u kg 0, Prosječno uzimanje suhe hrane, u kg 0,12 0,36 1,5 2,5 2,2 Životinje za uzgoj: prehrana vrijeme izvale Tabela 4. Prosječna dnevna potrošnja hrane >14 > ,3 2,5 Uzimanje hrane odraslog noja ovisi o težini i energiji sadržanoj u hrani. U pravilu životinja toliko dugo dalje jede, sve dok njena potreba za energijom nije zadovoljena. Pri

11 hranjenju s koncentratom količina hrane odraslog noja iznosi 3 4% njegove težine. Tek pri kraju rasta smanjuje se količina hrane, naime odrasli nojevi pojedu količinu od samo 2 2,5% težine suhe hrane. U tabeli 4. vidi se prosječna potrošnja hrane pojedinih razvojnih stadija nojeva. Potrošnja hrane u odnosu na težinu žive životinje iznosi kod pilića 1,4:1 1,6:1, kod mladih životinja (4-6 mjeseci) oko 4:1 6:1 i količina opada pri kraju rasta na 10:1. Potrebe na hranjivim tvarima Voda, ugljikohidrati, masti, proteini, minerali i vitamini su sastojci koje nojevi kao i ostale životinje moraju uzimati kroz hranu za rast, razvoj, uzgoj i reprodukciju. Energija nastaje razgradnjom ugljikohidrata, masti i proteina, ali i iz sirovih vlakana (celuloze i hemiceluloze). Energija koju životinja dobiva iz hrane naziva se još i usvojiva energija ili metabolička energija. Ona se dobije iz postojeće brutoenergije hrane minus gubici energije kroz izmet, mokraću i plinove potrebne za probavu hrane. Budući da razne vrste životinja temeljem svog probavnog sustava pokazuju za istu vrstu hrane drugačije iskorištavanje energije, stoga se ona mora određivati posebno za svaku vrstu životinje i za svaku vrstu hrane. Za nojeve, nažalost, te vrijednosti još ne postoje. Često se puta zbog toga koriste vrijednosti za druge vrste ptica ili za svinje, znajući da su podaci ispod vrijednosti za nojeve. Bjelančevine ili proteini, su građeni iz aminokiselina. Aminokiseline su osnovni sastavni dijelovi svake stanice. Nadalje, one sudjeluju u mnogim procesima izmjene tvari u tijelu. Zbog tih razloga, sadržaj proteina u obroku predstavlja važan faktor kod reprodukcije nekog organizma. Zato su razne potrebe nojeva uzete u obzir kod hranjenja, ovisno o starosti, rastu i reprodukciji. Sadržaj proteina u obroku određuje se u postotku sirovih proteina. Kod snabdijevanja životinja s proteinima nije samo važan apsolutni sadržaj bjelančevina u obroku nego i njihova hranjiva vrijednost.. Ona ovisi o aminokiselinskom sastavu. Dok se jedan dio sintetizira u procesu izmjene tvari u organizmu, životinja mora drugi dio, tzv. esencijalne aminokiseline, primati preko hrane. Nedostatak esencijalne aminokiseline ograničava novo stvaranje bjelančevina i smanjuje kompletnu vrijednost proteina u hrani. Tako se kvaliteta proteina određuje udjelom esencijelnih aminokiselina. Životinjske bjelančevine imaju visoku hranidbenu vrijednost. Preživači su u mogućnosti pomoću mikroorganizama u buragu izgraditi esencijalne aminokiseline. Pri tome ne ovise o esencijalnim aminokiselinama iz hrane. Kao što smo već spomenuli, ti mikroorganizmi se pojavljuju doduše i u probavnom traktu nojeva, ali oni postoje u većim količinama u slijepom i debelom crijevu. U tom zadnjem dijelu probavnog trakta nije više moguća apsorpcija aminokiselina koje nastaju izmjenom mikroba, i one se izbacuju s gnojem. Zbog toga je za nojeve važno dodavanje esencijalnih aminokiselina u hranu, a posebice to vrijedi za lizin, metionin+cistin, treonin, triptofan, izoleucin i arginin. Pod pojmom sirova vlakna smatraju se lignin, celuloza i hemiceluloza kao sastavni dijelovi hrane, koji se nalaze u stijenkama stanica drvenastih biljaka kao što su zelena lucerna, trava ili sijeno koji povećavaju sadržaj vlakana u jednom obroku. I količina vlakana se određuje u postocima. U tabeli 5. nalaze se preporuke za opskrbu nojeva energijom i hranjivim tvarima u raznim stadijima razvoja. Sadržaj koncentrirane hrane iz Južne Afrike za nojeve, odgovara tim vrijednostima. Nadalje, hrana načinjena u SAD-u ima uglavnom viši sadržaj proteina i

12 raznih aminokiselina za nojeve u razvoju i nojeve za uzgoj. Pri tome se mora paziti da sadržaj proteina obroka bude u skladu sa sadržajem metaboličke energije obroka hrane. U principu, ako se poveća sadržaj energije, tada se smanjuje količina hrane. Budući da američki obroci gotovo uvijek pokazuju visoke vrijednosti energije, mora se kontrolirati da li u hrani postoji dovoljno proteina i esencijalnih aminokiselina. Razvojni Mlade Životinje za Pilići stadij životinje uzgoj Starost u mjesecima Hranjenje uzgoj Energija po kg Hrana (svinje) Sirova vlakna (max%) Sir. proteini (min.%) Lisin (min %) 1,20 1,00 0,85 0,60 0,60 0,50 0,70 Methionin (min %) 0,45 0,36 0,30 0,22 0,22 0,19 0,27 Methionin/cystin (min%) 0,78 0,65 0,55 0,39 0,39 0,30 0,42 Threonin (min %) 0,92 0,77 0,65 0,46 0,46 0,38 0,54 Tryptophan (min %) 0,25 0,21 0,18 0,13 0,13 0,10 0,13 Isoleucin (min %) 1,00 0,86 0,73 0,52 0,52 0,48 0,67 Arginin (min %) 1,38 1,15 0,98 0,69 0,69 0,57 0,80 Tabela 5: Preporuke za osiguravanje energije i hranjivih tvari za nojeve Potreba na mineralima i vitaminima Osim hranjivih tvari kao što su ugljikohidrati, masti i proteini, za izgradnju tjelesnih tkiva kao i za odvijanje raznih tjelesnih funkcija, potrebni su minerali i vitamini. Nedostatak tih tvari može dovesti do teških poremećaja funkcija pri čemu se vidljivi znaci pojave tek nakon duljeg nedostatka tih tvari. Dovoljno osiguranje kalcija i fosfora za nojeve važno je prije svega za izgradnju jakog kostura. Količina za odrasle nojeve iznosi oko 1,4 2,5% kalcija i 0,7 1,5% fosfora pri čemu odnos kalcija i fosfora treba biti 1:0,5 do 1:0,6. Za vrijeme perioda izvale ženke izgube mnogo kalcija koji je potreban za stvaranje ljuske jajeta, zato se u obroke dodaje količina od 3.5%. Točne potrebne norme za elemente u tragovima i vitamine su za nojeve još nepoznate. Zbog toga se za njih primjenjuju količine koje se koriste za drugu perad kokoši i purice. U dosadašnjoj postojećoj literaturi, navedene vrijednosti za mineralne tvari i vitamine i u Južnoj Africi su veće od vrijednosti za ostalu perad. Tako se prema dosadašnjim iskustvima zna, da sprečavanje deformacije kostiju i zglobova može biti spriječeno dovoljnim dodavanjem mangana. Prikladno sredstvo za zamjenu minerala i elemenata u tragovima je npr. preparat Davinova T koju proizvodi firma Parke-Davis. Praktična hranidba Uvođenje uzgoja nojeva na farmama u Južnoj Africi u drugoj polovini 19. stoljeća, bilo je moguće istovremenim uvođenjem uzgoja lucerne. I prema današnjim saznanjima

13 lucerna predstavlja još uvijek najbolju hranu za nojeve na farmama. Njen visoki sadržaj proteina, kalcija i karotina odgovara u idealnim uvjetima potrebama nojeva. Vrlo ju rado nojevi i jedu. Zato farmeri drže nojeve na farmama gdje isključivo uzgajaju lucernu bez dodataka druge hrane. Jedan hektar lucerne je dovoljan da prehrani 8 do 12 nojeva. Takav ekstenzivan režim hranjenja ne daje optimalan razvoj težine životinja prije svega zbog deficita energije koje nema u lucerni. Zbog toga se nojevi dohranjuju s grubo mljevenim kukuruzom. U Europi nije na svim mjestima moguć uzgoj lucerne koja bi poslužila kao glavna hrana nojevima, ali u mnogim slučajevima dobar nadomjestak lucerni je crvena djetelina. Tako npr. sadržaj mlade svježe crvene djeteline donekle odgovara sastojcima lucerne. Nadalje, nojevi su dobro poznati svojom prilagodljivošću raznim vrstama hrane. Tako je moguće upotrijebiti i druge proizvode za nadopunu hrane. Naravno da vrlo važnu ulogu igra i cijena. Općenito, nojevi vole jesti svježu, sočnu hranu prije svega s mnogo lišća, kao npr. krstašice (kelj, repe, repice itd). Trave su manje obljubljene ali ih životinje jedu ako su isjeckane. Do sada postoje same neke informacije o upotrebi zelenih silaža u prehrani. Kako zelena silaža repice može predstavljati rizik za mlade životinje jer ih začepi, a što se tiče silaže kukuruza nema nikakvih primjedbi. Neki uzgajivači nojeva uspješno koriste silažu trave, sjenažu. Pri tome se sa dohranjivanjem sa silažom smije početi tek kad su životinje stare od 4 6 mjeseci, jer tada opasnost od začepa ne postoji jer je probavni trakt životinja već dovoljno razvijen. Upotrijebljene količine trebaju biti prepuštene svakom pojedinom uzgajivaču jer za to još ne postoje podaci. Uzgajivač nojeva u Nizozemskoj daje nojevima u razvoju, prema vlastitim podacima, silažu kukuruza od g dnevno. Unatoč velikoj fleksibilnosti s obzirom na upotrijebljene komponente hrane, kod sastava hrane za nojeve mora se paziti na slijedeće: Svi potrebni sastojci za održavanje tjelesnih funkcija moraju se nalaziti u hrani u dovoljnim količinama i u određenom omjeru. Iako nojevi koriste cijeli niz sirove hrane, imaju i oni svoja omiljela jela. Zato ih se malim miješanjem komponenata koje inače ne jedu rado, privikava i na druge sastojke. Povećana količina zelenila u obroku povećava ukusnost jela. Sirova vlakna u obrocima potiču peristaltiku crijeva i poboljšavaju probavu. Zbog toga im se uvijek mora davati određeni dio sirovih vlakana. Kod odraslih životinja, taj udio u suhoj supstanci mora iznositi 15% cjelokupnog obroka. Kod premalenog davanja sirovih vlakana, životinje proždiru veću količinu tvrdih tvari kao što su grane, kamenje, pijesak itd. Za bolje uzimanje hrane, sva hrana treba biti grubo nasjeckana ili grubo mljevena. To posebno vrijedi za grubu hranu kao što je lucerna ili sijeno. Prefino, pak, nasjeckana hrana ili suviše suha hrana može dovesti do problema pri jelu koji se javljaju u obliku kašljanja, a kod pilića kao aspergiloza, kao i do rasipanja hrane. Zato je hrana većinom peletirana i kao takva dana za jelo. Naglu promjenu hrane treba izbjegavati. Kod promjene hrane, životinje treba tjedan dana privikavati na novu vrstu hrane, tako da se nove komponente hrane sukcesivno dodaju u staru smjesu. Promjena hrane kod životinja u fazi reprodukcije može imati loše posljedice, pad nesivosti i oplođenosti jaja. Za hranjenje se smije koristiti samo kvalitetna hrana. Ostaci hrane iz valova se moraju uklanjati, naročito kad se smoče i kad počne proces fermentacije. Opće upute za pripremanje obroka Sistem uzgoja nojeva nameće se kao najvažniji faktor uzgoja i može se podijeliti u tri dijela: intenzivan uzgoj, poluintenzivan i ekstenzivan.

14 Na temelju klimatskih uvjeta, veličine površine na kojoj žive, raznolikosti hrane prirodnih pašnjaka, proširen je u srednjoj Europi ekstenzivan uzgoj nojeva. Poluintenzivan uzgoj je ovdje također ograničen vremenskim uvjetima za vrijeme zime kao i sezonskom ponudom hrane koja je ograničena naročito na tople ljetne mjesece. Zbog toga je stavljeno težište na cjelovite mješavine hrane koje životinje mogu uzimati kao kompletne obroke. Kod nekih pašnjaka dovoljno je dohranjivanje sadržajima koje vlasnik procjeni da nedostaju. Ti se sastojci najbolje određuju analizom hrane i dodavanjem raznih komponenti prema tabelama s vrijednostima o hranidbenoj vrijednosti krmiva. U praksi jedva da je moguće uzeti u obzir potrebe nojeva prema razvojnim stadijima kako je to opisano u tabeli 4. Podjelu na najmanje 4 vrste obroka, odnosno miješanje hrane treba izvršiti kod hranjenja pilića (starost od 0 3 mjeseca), životinja za uzgoj (starost od 3 11 mjeseci), finišera (starost od mjeseci) kao i životinja za rasplod (kratko prije i za vrijeme faze izvale). Za uzgoj predviđenih ptica u starosti od 14 mjeseci do spolne zrelosti, kao i za životinje za rasplod osim u sezoni izvale, obroci se mogu dopuniti s dodatkom sirovih vlakana. Pilići i mlade životinje se mogu hraniti samo s ograničenim količinama sirovih vlakana zbog nerazvijenog probavnog sustava. Njihovi obroci moraju biti lako probavljivi i u usporedbi s obrocima odraslih životinja moraju imati visoku koncentraciju energije. Isto tako moraju imati veliki udio proteina. Angel je u jednom pokusu ustanovio da pilići u prvih 56 dana života i koji su hranjeni hranom bogatom proteinima, znatno brže rastu i razvijaju se. U pokusu je koristio dvije mješavine hrane, jednu s 14,5% proteina i drugu sa 17% proteina. Kod sastavljanja obroka treba paziti na kvalitetu proteina jer je za nojeve važno primanje aminokiselina kroz hranu. Prije svega hrana bogata proteinima životinjskoga porijekla, npr. koštanim brašnom ili ribljim brašnom, ima visoku hranidbenu vrijednost. U svakom slučaju kod upotrebe ribljeg brašna treba paziti da ono bude besprijekorne kvalitete. Ako je brašno sumnjive kvalitete mora se koristiti proteine drugog životinjskog izvora. Nadalje mast u hrani ne mogu mladi pilići dovoljno razgraditi. Zbog toga može hranjenje masnim obrocima dovesti do pojave proljeva kod životinja. Obroci suhe hrane Hrana za piliće Hrana za uzgoj Finišeri Rasplodna grla Starost u mjesecima Energija u kg hrane Sirovi proteini u % Sirova vlakna u % Tabela 6: Smjernice za potrebiti sadržaj hranjivih tvari obroka Pri proširenju grube podjele na četiri kategorije obroka hrane, kako je to prikazano u tabeli 6, naročito se u kasnim razvojnim fazama može izvršiti još jedno fino podešavanje racionalnim obrocima kao i jačom upotrebom sirovih vlakana, što ima svakako pozitivne utjecaje na troškove. Ako farma ima dovoljne količine sirovina, tada čovjek uz dovoljno znanja može sam pripremati obroke. Pri tome se kod uzgoja mora paziti na raznolikost pojedinačnih komponenata. Takve mješavine imaju više uspjeha jer: snabdijevaju životinje s dovoljnom količinom vitamina i elemenata u tragovima ukusnije su životinje se ne navikavaju samo na neke okuse (npr. samo okus kukuruza)

15 se jednostavnije izmjenjuju obroci što je važno kod promjene cijene jer se vodi računa o još neidentificiranom faktoru rasta koji se nalazi u bjelančevinama. Ekonomičnost tih mješavina može se u pojedinačnim slučajevima kontrolirati jer cijene za pojedine komponente podliježu stalnim promjenama. Upotreba uobičajenih gotovih obroka Ako na farmi nema mogućnosti miješanja i pripremanja obroka, ili se ekonomski to ne isplati, postoje u Njemačkoj firme koje se bave s pripremom i proizvodnjom hrane za nojeve. Ako ni to nije moguće iz ekonomskih ili nekih drugih razloga, tada se za hranu nojeva mogu. upotrebljavati smjese za druge vrste životinja. Da bi se zadovoljile potrebe nojeva, toj se hrani moraju dodavati sirova vlakna, zelena hrana ili sijeno, mineralne tvari posebno kalcij, fosfor i elementi u tragovima kao i vitamini. Kod primjene hrane koja je priređena za drugu perad, mora se uvijek paziti da u hrani ne postoje kokcidiozna sredstva iz grupe jonofora kao što su lasalocid-na, monensin Na, narasin, maduramycin, salinomycin-na. Ti dodaci hrani su otrovni za nojeve. Voda za piće Nojevi moraju uvijek imati svježu bistru vodu. Potreba za vodom ovisi o vrsti hrane i o vremenskim prilikama. Kod hranjenja s mnogo zelene hrane ili sočne trave, životinje piju samo malo vode. Kad konzumiraju suhu hranu, ili kad je vrijeme vruće, tada piju znatno više vode. Kod pokusa koji je trajao 5 6 mjeseci s nojevima u Izraelu, ustanovilo se da oni piju 9,1 l vode dnevno. Životinje su hranjene sa suhom hranom, a dnevne temperature su iznosile ispod 20 o C. Kamenčići-krupniji pijesak U prirodi jedu nojevi male kamenčiće i pijesak koji poboljšavaju aktivnost želuca pri usitnjavanju hrane. Ako životinje zbog držanja u staji ili u nekom ograničenom području nemaju pristup do kamenja i pijeska, tada im se oni moraju dodavati. Najpogodniji je mali šljunak Kao istovremeni izvor kalcija mogu se dodavati školjke iz vapnenca ili ostaci školjaka. To je naročito važno za nadomjestak kalcija kod kokoši kad legu jaja. Kamenčići raznih veličina i svojstava (npr. ako upijaju štetne tvari) mogu se nabaviti u trgovinama. Kod redovitog izlaska na pašnjake jame sa šljunkom su potrebne ako služe kao izvor dobivanja kalcija. Probiotici Kod hranjenja drugih korisnih životinja na farmama, upotreba probiotika kao što su bakterije, enzimi i kvasac imaju veliku važnost. Rezultati istraživanja primjene tih supstanci kod uzgoja nojeva do sada još ne postoje. U SAD-u se u hranu nojevima dodaje kvasac u malim količinama (1-1,5%). Neki dodaju bakterije mliječne kiseline u vodu za napajanje pilića. Na taj se način ph vrijednost trakta crijeva životinja smanjuje i tako se smanjuju štetne coli bakterije. Iz istog razloga je dodavanje octa i limunske kiseline u vodu za piće peradi ili praščićima postala rutina u praksi i dosad ne postoje nikakva ograničenja njihove upotrebe za nojeve.

16 Hranidba pilića Za vrijeme prva tri mjeseca su pilići noja vrlo osjetljivi i najveći je mortalitet u to doba. Da bi sa smanjili gubici pilića osim dobre higijene pažnja se mora posvetiti hranjenju. Obroci Tabela 7. pokazuje prijedloge za miješanje hrane za nojeve piliće. Dovoljna količina vitamina i minerala mora biti osigurana određenim preparatima koji služe kao dodaci za hranu. Osim toga preporuča se davati životinjama koštano brašno, ostatke školjaka, kamenčiće vapnenaca ili usitnjene ljuske jajeta kao izvore kalcija. Osim tih mješavina, trebaju se dodavati male količine zelene hrane koje pobuđuju apetit i koji su izvor vitamina i proteina.. Nadalje se preporuča dodavanje naribane mrkve i kuhanih jaja naročito u prvim tjednima života. Takva hrana pogoduje također i mladim puricama i pilićima (najmanje 22% sirovih proteina i 11,7 MJ /kg energije) ukoliko nema kokcidiostatika. Ipak, hrana za puriće i piliće sadrži premalo sirovih vlakana, a za poboljšanje strukture fino mljevene hrane za nojeve piliće, takvoj hrani treba dodatak od 5 20% (ovisno o starosti pilića) mljevene ili fino sjeckane lucerne ili crvene djeteline. Kako sadržaj kalcija i fosfora nije dovoljan u tim količinama, preporuča se dodavanje fosforno kiselog vapna ili koštanog brašna (oko 3% u hranu malih pilića) kao i obogaćivanje s ljuskama školjaka ili ostacima vapnenca. Tehnike hranjenja Kratko prije nego što se pile noja izvali iz jajeta, uvuče žumanjčanu vrećicu kroz kljun u abdomen. Težina žumanjčane vrećice može biti do trećine težine ovoja pileta kad se izvali. Žumanjak predstavlja početnu rezervu hrane, tako da životinja prva 4 6 dana može preživjeti bez hrane i pića. Posljedica toga je gubitak težine životinja. Krmiva Kukuruz Ječam Zob Mljevena soja Životinjsko brašno Koštano brašno Sijeno lucerne Crvena djetelina Dobro sijeno s pašnjaka Vitamini i minerali Mješavine (u %) I II III Tabela 7: Smjesa za nojeve piliće Unatoč tome, piletu se može ponuditi i hrana i voda čim se ustane na noge (2. ili 3. dan). Zapravo životinje moraju tek naučiti jesti. Doduše traže instinktivno hranu, ali j u valovu neće prepoznati. Tako može doći do ekstremnih situacija, da životinje kod nedovoljne brige ili uginu od gladi ili proždiru sve do čega dođu i tada uginu od zatvora u želucu ili

17 crijevima. Posljednja opasnost prijeti od stelje kao što je slama, pijesak i piljevina. Da bi se to izbjeglo, životinje moraju na početku ležati bez stelje na betonu ili gumenim prostirkama ili na tkanini koje ne smiju imati rese inače će životinje izvlačiti vlakna iz tkanine i gutat će ih. Podloga na kojoj se nalaze mora se redovito čistiti i mijenjati. Tek u starosti od oko 2 mjeseca može se dodavati materijal za stelju kao što je pijesak ili nasjeckano sijeno. Da bi se životinje naučilo jesti, u prvim tjednima moraju biti držane blizu, tj. na prostoru koji iznosi < 0,30 m 2 po piletu, a valovi s hranom moraju biti plitki i nalaziti se posvuda u staji. Najpogodnije je hranu rasuti po podu ili praznim vrećama. Budući da su pilići znatiželjni, interes za hranom se može pobuditi lupkanjem prstima po mjestima gdje je hrana. Da bi hrana bila privlačnija, kao optička atrakcija treba poslužiti malo umiješane zelene hrane (listovi kupusa, salate, djeteline lucerne itd.) naribane mrkve ili narezana tvrdo kuhana jaja s ljuskama. Zeleno bojanje hrane može imati pozitivno djelovanje na životinje. Neki farmeri stavljaju uz male piliće i nekoliko starijih kokoši od kojih se mali uče jesti. Mali pilići vole grubo mljeveno brašno ili pelete. Navlaženu hranu životinje radije jedu nego potpuno suhu. Pri tome treba paziti, jer se mokra hrana brzo kvari i dovodi do smetnji u probavi. Spremnici s hranom trebaju se svakodnevno čistiti, ostaci hrane ukloniti i dati starijim životinjama. Nakon prvog jela izmet pilića se mora temeljito ispitivati prva 3 5 dana. Pri prvom znaku proljeva, životinje moraju primiti antibiotik ili u hrani ili u vodi. Hranjenje nojevih pilića je prvih deset dana neznatno jer životinje u to vrijeme još žive od zaliha iz žumanjčane vrećice. Nasuprot prijašnjem mišljenju da životinjama treba od samog početka ponuditi hranu, postoji u novije vrijeme sve više argumenata da se s hranjenjem počne nešto kasnije. Upale žumanjčane vrećice se ubrajaju u najčešća oboljenja koja često vode do smrti pilića. Racionalnim hranjenjem može se ubrzati razgradnja žumanjčane vrećice. U jednom komparativnom ispitivanju postigao je Farzi znatno manje gubitke kod racionalno hranjenih pilića nego kod onih koji su u svako doba imali hrane u izobilju. Kod ovih posljednjih je često dolazilo do upala žumanjčane vrećice, začepa ili proljeva. Zbog toga se preporuča davanje suhe hrane u iznosu od 1,5 3% težine pileta dnevno. Količine se postepeno povećavaju prema izgledu pileta (zdravlju, vitalnosti i rastu). Arts predlaže hranjenje pilića dva puta dnevno, pri čemu pilići dobivaju onoliku količinu hrane koju mogu pojesti za dva sata. Sjeckane koprive se mogu dodavati bez ograničenja. U noći pilići nisu aktivni, tako da ih se ne treba hraniti po noći. Rast i hranjenje se mora stalno kontrolirati da bi se pravovremeno otkrile moguće anomalije. Kod prekomjernog debljanja u starosti od 4 tjedna može se smanjiti količina hrane ili povećati količina sirovih vlakana u hrani. Hranjenje voluminoznom hranom Ako su pilići navikli jesti, to je obično svježe zelenilo. Budući da zelenilo potiče apetit, treba im se dodatno davati 3 4 puta dnevno sjeckane koprive, djetelinu, lucernu ili kupus. Zbog začepa važno je u prvom mjesecu davati samo listove a ne i peteljke tih biljaka. Djetelina ili lucerna svježe nasjeckana se može objesiti u visinu glava pileta. Pilići čupkaju lišće iz snopića, a stabljike otpadaju. Zelena hrana također izaziva probavne smetnje i treba je davati u ograničenim količinama koje životinje mogu pojesti za sat ili dva. Ako postoji problem nabave zelene hrane, moguća je upotreba sijena djeteline ili lucerne. I ta hrana mora biti nasjeckana ili samljevena bez obzira da li je svježa ili suha. Pri tome duljina nasjeckanih komada za male piliće ne smije biti veća od 6 mm, u svakom slučaju kraća od malog prsta životinje. Udio sirove hrane u hranjenju se može povećavati sa starosti, i s deset tjedana može iznositi 20% suhe mase hrane.

18 Pašnjak i slobodan prostor Kao alternativa hranjenju zelenom hranom postoji mogućnost puštanja pilića na ispašu nakon dva do tri tjedna starosti. Da bi se izbjeglo previše pojedenih stabljika, trave ili stranih tijela, moraju se poduzeti neke mjere opreza: životinje ne smiju biti jako gladne kad ih se pusti na pašu, nego prije toga moraju pojesti grubo mljevenu hranu punu energije na početku se žderanje životinja na pašnjaku mora pažljivo promatrati u prvim danima izlaženje na pašnjak ne smije trajati dulje od dva puta dnevno po sat vremena. To se vrijeme može povećavati kako se životinje navikavaju. kod visoke trave mogu visoke stabljike lucerne predstavljati poteškoće za piliće. Oni će pri tome izgubiti interes i okrenut će se drugim stvarima kao što su trava, pijesak ili kamenje koji se nalaze na boljem nivou za jelo. Zbog toga se ti dijelovi trebaju redovito rezati i ne smiju biti viši od visine pileta. previsoke biljke mogu predstavljati opasnost za piliće, jer preduge peteljke trave ili prevelika trava zajedno s iščupanim i progutanim korijenjem može dovesti do probavnih problema i začepa. Osim navedenog, treba paziti na piliće kod puštanja na pašu da se u prva tri do četiri mjeseca nikada ne smoče. Uzgajivači nojeva u Južnoj Africi imaju iskustvo, da kad se pilićima smoči trbuh od mokre hrane ili pokisle trave, to dovodi do ugibanja. Dakle dnevni izlazak pilića na travu smije uslijediti tek kad se trava potpuno osuši. Ako ne postoji prikladan pašnjak, pilići se unatoč tome moraju puštati na slobodan prostor nakon drugog tjedna starosti, ali samo kad je vrijeme suho. Posebno pozitivan utjecaj ima sunčevo svjetlo na životinje. Ono stvara vitamin D 3 u tijelu, koji je važan za razvoj kostiju. I na slobodnom prostoru mora biti sve pregledano, da pilići ne bi došli u mogućnost progutati neko strano tijelo. I tamo mora biti nekakva podloga, neopasna za piliće. U prvim danima to područje mora biti ograničeno oko 1 m 2 po životinji, a valovi s hranom moraju biti posvuda da životinje pronađu dovoljno hrane. Broj valova se može nakon tri tjedna smanjiti kad životinje pojedu dovoljno mljevene hrane. Što su životinje starije, potreban je veći prostor za njih. Razvojem njihovog probavnog trakta, smanjuje se opasnost problema sa začepom ili crijevima, naročito uzimanjem vlaknaste hrane. U starosti od 4 mjeseca u stanju su pojesti hranu ili pasti na pašnjaku bez velikih opasnosti. Voda Istovremeno s prvom hranom drugog ili trećeg dana života, pilićima treba ponuditi i vodu za piće. Kao i jelo, životinje se prvo trebaju naučiti piti. Bojanje vode s jestivim bojama ili lijepljenje šarenih slika na dno posude s vodom, pobuđuje interes životinja za pićem. Posude s vodom ne smiju biti previsoko postavljene i moraju se učvrstiti teškim kamenom da se ne prevrnu. Na tri posude s hranom dolazi jedna posuda s vodom. Kod uzgoja pilića u staji ili u otvorenom prostoru, mora se neprestano kontrolirati potrošnja vode i izmet pilića. Mokraća mora biti bijele boje. Kad im je dosadno, tada životinje piju previše vode što vodi do proljeva. U tom se slučaju preporuča, da se voda daje dva do tri puta dnevno u ograničenim količinama. U pravilu količina vode mora biti s količinom hrane u omjeru od 1,8 2 (koncentratne hrane).

19 Posude s vodom za piliće treba redovito svakodnevno čistiti a vodu stalno mijenjati. Pilići i mlade životinje ne smiju nikada piti odstajalu toplu vodu jer se razbole iz dosad još nepoznatih razloga. Posude s vodom ne smiju zbog toga biti izložene suncu. Nadalje se savjetuje da se životinje ne drže u loše dreniranim prostorima i pašnjacima. Sitni kamenčići Nojevi trebaju za usitnjavanje hrane u želucu male kamenčiće. Dok pilići ne dođu do takvog prirodnog materijala izlaskom na pašnjak ili na nekom većem slobodnom prostoru, moraju im se davati kamenčići. Čestice kamenja moraju biti polovine veličine panđe velikog prsta ptice. Kod novoizvaljenih pilića ta veličina odgovara veličini okruglog rižinog zrna. Dok jedni farmeri daju svojim pilićima komadiće kamenja ili grubi potpuno suhi pijesak u ogromnim količinama, dotle drugi strahuju od želučanih i crijevnih tegoba i uginuća pilića ako to učine. Ovi posljednji daju u prvom tjednu mješavinu tih materijala s hranom koju pilići vole. Smatraju da je 4-5 kamenčića po piletu sasvim dovoljno. Arts preporuča da se šljunak daje tek nakon trećeg tjedna života. Šljunak za golubove koji se može kupiti u dućanima se također ne bi trebao davati pilićima. Za povećanje kalcija bi se trebale upotrebljavati školjke i mljeveni vapnenac. Vitamini Za jačanje obrambenog mehanizma organizma u prvim danima života, potrebno je pilićima davati vitamine u prva dva do tri tjedna i to kroz vodu za piće. Hranjenje s gnojem Već u prvim danima života stvara se probavom potrebna crijevna flora s mikrobima u slijepim crijevima i debelom crijevu pileta. Taj je proces potaknut u prirodi tako što pilići kao prvu hranu pojedu izmet svojih roditelja koji već ima potrebne bakterije. Zbog toga neki farmeri daju svježi izmet roditelja malim pilićima. Pri tome postoji opasnost direktnog prijenosa crijevnih parazita s roditelja na piliće kao i drugih bolesti. Hranjenje s izmetom je u nekim zemljama, pa i u Njemačkoj, strogo ograničeno. Da bi izbjegli parazite specifične za nojeve predlažu neki farmeri upotrebu svježeg izmeta goveda. Drugi pak to u potpunosti odbijaju. Budući da pilići za vrijeme prvih dana jedu svoj vlastiti izmet, iz higijenskih razloga postoji ista problematika. Da bi se to spriječilo izmet pilića se mora stalno sakupljati. Na farmama u SAD-u se to izbjeglo tako što se piliće u prvim tjednima stavilo na rešetke, kroz koje izmet propada. Hranjenje mladih životinja Kao mlade životinje smatraju se nojevi u starosti od 3 mjeseca do 14 mjeseci kad su spremni za klanje. Glavni cilj hranidbe mladih životinja je optimalno iskorištavanje potencijala rasta životinja i sprečavanje razbacivanja hrane. Tako se sa starenjem smanjuje količina hrane i omjer rasta životinja je manji. Ali razvojem probavnog sustava životinja, one su u stanju konzumirati

20 sirova vlakna. Na taj se način može koristiti veća količina jeftinije hrane. Zato se preporuča razlikovanje faza mladih životinja na početnom i završnom stupnju. Obroci U tabelama 8. i 9. dani su prijedlozi izrade vlastitih smjesa koncentrata za životinje stare 3 10 mjeseci, odnosno za životinje između 11 i 14 mjeseci. Obogaćivanje hrane s vitaminima i mineralima vrši se dodavanjem odgovarajućih preparata. Za povećanje ukusnosti hrane kao i količine natrija i klora, mnogi farmeri u Južnoj Africi dodaju još 0,5% soli. Ako se umjesto vlastito miješane hrane koristi uobičajena hrana iz trgovine, tada se preporuča hrana za piliće ili hrana za svinje (16% proteina, energije/kg). Zbog niskog sadržaja sirovih vlakana i prave koncentracije energije ta se hrana mora miješati u odnosu 2:1 s grubo sjeckanom ili grubo mljevenom lucernom ili djetelinom. Nadalje se za izjednačavanje omjera Ca:P u taj omjer dodaje hrana koja sadrži fosfor (npr. 3% koštanog brašna ili hrana s fosforom). Kao hrana za finišere može se upotrijebiti hrana za konje 70% koja se sastoji od 12% sirovih vlakana; 9,5 energije /kg) i 30 % sjeckane lucerne odnosno djeteline. I ti omjeri moraju sadržavati hranu bogatu fosforom (npr. 3 kg fosforno kiselog vapna na 100 kg mješavine) Alternativno je potrebno 60 % hrane za kokoši koje legu jaja, koja se sastoji od 15 % sirovih proteina; 11,5 energ./kg) i 40 % sjeckanog dobrog sijena s dodatkom dinatrij fosfata (s 22% P) po 100 kg mješavine. Hrana Mješavina (%) I II III IV Kukuruz Ječam Zob Pšenica Prekrupa soje Kvasac Riblje brašno Životinjsko brašno Koštano brašno Sijeno lucerne Sijeno crv. djetel Livadsko sijeno Vitamini/minerali Tabela 8. Mješavina za nojeve u uzgoju Hrana Mješavina (%) I II III Kukuruz Ječam Zob Pšenica Prekrupa soje Riblje brašno Životinjsko brašno Koštano brašno Sijeno crv. djetel. Livadsko sijeno Vitamini/minerali Tabela 9. Mješavina za nojeve finišere Tehnika hranjenja Zelena hrana je u stadiju mladih životinja manje važna nego kod pilića. I može im se dati više suhe hrane mljevene ili sjeckane. Robberts je preporučio da se hrana prosije na mlinsko sito manje od 12 mm i da ju se svakodnevno svježe miješa. Ako na farmi postoji dovoljno zelene hrane, treba je svakako upotrebljavati zato što u njoj ima vitamina i minerala i zato što pobuđuje apetit.

21 Najkasnije u dobi od 14 mjeseci idealno je puštanje životinja na pašu. Ispaša reducira troškove za hranu, a kretanje je potrebno za zdravlje životinja. Iako su životinje u toj dobi otporne, ipak trebaju nekakav krov kao zaštitu dok pada kiša ili po noći. Budući da ispaša ne može dati dovoljno energije odraslim nojevima, treba im se dodavati hrana od koje se razvija energija. U biti pogodna je gore spomenuta hrana za finišere i uzgojne nojeve pri čemu se miješanje spomenutih sijena (lucerne, djeteline i livadskog sijena) treba smanjiti. Količina dodatne hrane treba odgovarati 60% dnevne suhe mase za životinje. Hranjenje životinja za uzgoj Hranidba životinja za uzgoj jedan je od najvažnijih faktora za uspjeh reprodukcije uz plodnost jaja i omjer preživljavanja. Brzo uhranjeni pilići daju nezadovoljavajuće rezultate. Također se treba izbjegavati prejako hranjenje životinja u rasplodu, jer im se smanjuje potencija i jaja debelih životinja su često neplodna. Optički pokazatelj neispravnog hranjenja životinja je zadebljali trbuh i leđna linija, te obojenje kože. Žućkasta boja je znak previše masnoće kod životinja, a plavkasta neispravno hranjenje. Zbog toga je hranjenje životinja za uzgoj vrlo važno i mora se prilagođavati sezonama razvoja. Razlikuje se sezona sjedenja na jajima (sezona nesenja i valjenja jaja) i mrtva sezona van sezone valjenja. Sezona sjedenja na jajima obuhvaća parenje, nešenje jaja i sjedenje na njima, odnosno inkubacije. Kod umjetnog uzgoja, ta sezona traje 4 5 mjeseci za koje vrijeme se jaja stalno uklanjaju iz gnijezda. Parenje se može potaći dodavanjem proteina u hranu. Livada sa što raznovrsnijim vrstama biljaka također potiče parenje. U fazi nošenja jaja životinjama je potrebna velika količina energije i proteina. Također i obilno dodavanje vitamina i minerala u hranu igra ovdje važnu ulogu. Ispitivanja u Namibiji su pokazala da jaja mogu postati plodna i u fazi nošenja ako su količine kalcija, mangana i cinka dovoljne. Vrijeme između parenja daje pticama priliku da se oporave od sezone uzgoja. Hrana u tom periodu treba odgovarati potrebama za održavanje životinja. Mora se izbjegavati preobilno ili premalo hranjenje životinja jer ono djeluje na sljedeću reprodukcijsku fazu. Sastav hrane Tabela 10. pokazuje mješavinu hrane načinjenu na farmi za vrijeme sezone parenja. Kod sastava sirovih komponenata uzeta je u obzir veća potreba životinja za kalcijem, ali je potrebno dodavati vitamine i minerale. Alternativno ovoj hrani, tip hrane II za kokoši koje ležu jaja potreban je sastav od 8,5% sirovih proteina; 11,5 ME MJ/kg zajedno s lucernom i djetelinom. Važan je omjer Ca:P, tj, osim kalcija potrebno je dodavati fosfor (npr. 3,5 kg fosfornog vapna na 100 kg hrane)

22 Kukuruz Pšenica Zob Ječam Pšenične klice Prekrupa soje Kvasac Životinjsko brašno Riblje brašno Koštano brašno Sijeno lucerne Sijeno crv. djeteline Livadsko sijeno Vitamini/minerali Hrana Mješavina % I II III Tabela 10. Mješavina hrane za rasplodne nojeve za vrijeme sezone ležanja na jajima Ako se u hranu miješa livadno sijeno, tada se preporuča mješavina koja se sastoji od 7 dijelova suhe hrane za piliće (16% proteina, oko 11energ/kg) s 3 dijela sijena. Da bi se dobila dovoljna količina kalcija i fosfora, dodaje se 8 kg koštanog brašna na 100 kg hrane. Za vrijeme parenja životinje se mogu hraniti hranom za finišere. Budući da je rast životinja u tom stadiju dovršen, i osnovne potrebe su zadovoljene, preporuča se daljnje hranjenje sa sirovom hranom tj. livadnim sijenom. Većina nojeva uzgajanih u Južnoj Africi se u tom periodu hrani samo na pašnjacima. Kontinuitet je važan kod hranidbe životinja. Tako se sastav hrane u vrijeme reprodukcije ne bi trebao mijenjati, jer promjena hrane može imati utjecaja na reprodukciju. Kad se životinje uzgajaju na otvorenom, tada i vrijeme ima vrlo važnu ulogu na kvalitetu i kvantitetu hrane. Loši vremenski uvjeti (suša) moraju biti ublaženi dodatnom brigom. Kod hranjenja na otvorenom životinje pojedu oko 2,5 kg hrane dnevno, ovisno o veličini i starosti. Hraniti ih se treba tri puta dnevno. Ako postoji zelena hrana, tada je treba davati nasjeckanu za pobuđivanje apetita i kao izvor proteina. Kad su životinje na slobodnom, tada trebaju pojesti oko 1 2 kg tog koncentrata hrane, ovisno o stanju na pašnjaku. Da bi se izbjeglo prejako hranjenje životinja, njihova se hranidba mora prilagoditi potrebama odmah nakon sezone parenja. Ekstenzivni uzgoj na pašnjaku je idealan za vrijeme između parenja, pri čemu i pašnjaci slabije kvalitete mogu biti dobro iskorišteni. U Europi je to vrijeme uglavnom zimi, tako da je puštanje na pašu ograničeno vremenom. Preporuča se prije početka nove sezone leženja jaja povećati režim hranjenja. Parenje životinja se može potaći hranom punom proteina (npr. 3 4 tjedna paše lucerne). Intenzivno hranjenje za vrijeme perioda leženja jaja povećava broj ovulacija i učinak leženja vodi do dobrog rezultata. Pri tome se treba paziti na dovoljnu opskrbu vitaminima A, D i E (vitamini za plodnost). Osim toga se ne smije zaboraviti dodati mineralne sastojke preko koštanog brašna, ljusaka školjaka ili usitnjenog vapnenca. Kod uzgoja kokoši za parenja na većoj površini, može doći do dominacije jedne ili više kokoši. Da bi se to spriječilo mora se povećati broj valova s hranom.

23 Greške u hranjenju Kako je već ranije prikazano, tehnika hranjenja i oblikovanje obroka za nojeve mora biti pažljivo pripremljena. Najčešće greške kod hranjenja i smetnje i oboljenja koja nastaju od toga su slijedeće: Greške u sastavu obroka - nevagani omjeri hrane, loše iskorištenje hrane, loš razvoj perja, deformacije kosti i zglobova nogu povećana sklonost bolestima - ako u hrani nema dovoljno sirovih vlakana, tada životinje jedu prekomjerne količine stranih tijela kao što su grane, kamenje i pijesak i dolazi do začepa želuca i crijeva - previše sirovih vlakana u hrani i predugih vlakana u hrani za piliće, dovodi do začepa - ako nema dovoljno minerala, tada životinje jedu zemlju i pijesak i može doći do začepa - sadržaj minerala u hrani za uzgoj je premalen i nije točno određen, dolazi do deformacija kosti i zglobova na nogama - prekoncentrirana hrana za piliće i mlade životinje uvjetuje prebrz rast što dovodi do deformacija kosti i zglobova na nogama - prekoncentrirana hrana za životinje van sezone parenja dovodi do debljanja, smanjenja potencije, slabe plodnosti jaja - ako u hrani nema dovoljno proteina, minerala ili vitamina, tada izostaje parenje, pilići su slabi i reprodukcija je slaba. Greške u pripremi hrane - predugačko sjeckana hrana za piliće dovodi do začepa - prefino sjeckana hrana izaziva probleme s jedenjem, rasipanjem hrane, jedenjem stranih tijela kao što su grane i kamenje što dovodi do začepa Greške u tehnici hranjenja - prevelike količine svježe zelene hrane za gladne piliće i mlade životinje kao npr. promjena ispaše izazivaju pretrpavanje želuce i začep - prejako hranjenje pilića s uvenutom hranom izaziva začep - previše vode kod pilića izaziva proljev - premalo vode za piliće kad jedu suhu hranu izaziva pretovarivanje želuca i začep - iznenadna promjena hrane kod uzgojnih životinja izaziva prekid perioda leženja jaja, neplodna jaja i malu reprodukciju REPRODUKCIJA Ženke nojeva postaju spolno zrele s 2-3 godine, a mužjaci godinu dana kasnije, dakle s 3-4 godine. To treba imati na umu kad se kupuju mlade životinje, ako su ženke i mužjaci iste starosti, tada je godina dana plodnog razdoblja ženki izgubljena. Ako su životinje zdrave i u dobroj kondiciji, tada ostaju plodne 40 godina. U sezoni nošenja jaja, mužjak ima crno bijelu boju, dok perje ženke ima smeđi ton. Najupadljivija je kod ženki crvena boja kože kljuna i kolobari oko očiju. Stupanj boje direktno ovisi o plodnosti, što je jače crvenilo, to je ženka plodnija.

24 Nojevi nisu striktno monogamni. U divljini imaju potentni mužjaci glavnu ženku i mnogo drugih, a na farmama je odnos životinja 1:1, 1:2 do 1:3. Kod parenja izvodi mužjak impozantan ples, on se saginje, ritmički pokreće raširena krila s jedne strane tijela na drugu i glavom udara prema nazad u rebra. Ženka se kreće sa spuštenim krilima i glavom i otvara i zatvara kljun. Za vrijeme stvarnog spolnog čina, ona sjeda na tlo i pomiče glavu i vrat ustranu. Mužjak stavlja svoju lijevu nogu kraj ženke, a desnu na njena leđa i uvodi penis u kloaku. Kopulacija traje 1 3 minute i dešava se u pravilu nakon izlaska sunca ili poslije podne. Preporuča se odvojiti spolove dva mjeseca prije sezone parenja. Ograđene površine obaju spolova trebaju međusobno biti odvojene da se ne vide, da bi se pojačao rad hormona, tako da kod ponovnog spajanja životinja, raspoloženje za paranje bude na najvišem nivou istovremeno. Odgovarajuća prehrana i klima može produžiti polaganje jaja ženki kroz cijelu godinu. Kako plodnost jaja opada produženom sezonom leženja jaja, to se nakon 6 8 mjeseci prekida. U praksi je uobičajeno, da se sredinom sezone leženja jaja životinje još jednom razdvoje da bi se dobila bolja plodnost. Općenito, sezona leženja jaja počinje u Južnoj Africi u lipnju kolovozu i traje do veljače-ožujka. U Europi počinje u ožujku i traje do kraja rujna. Doduše u Njemačkoj i Austriji su kokoši nosile plodna jaja u zimi do kraja prosinca. U Srednjoj Europi vrijedi pravilo da se uzgojne životinje do sredine rujna najmanje tri mjeseca odvoje da bi se ženke i mužjake održalo u dobroj i dužoj kondiciji. Uspjeh reprodukcije ovisi o nizu faktora, od čega je najvažnija dovoljna količina zelene sočne hrane, odnosno hrane s mnogo proteina i minerala. Nadalje zdravlje životinja, vremenski uvjeti, stres i podnošljivost partnera igraju važnu ulogu. Kod intenzivnoga i poluintenzivnog uzgoja ostavlja se samo nekoliko jaja u gnijezdu, a ostala se umjetno oplođuju. Pri tome se treba imati na umu da ženke koje se umjetno oplođuju potpuno prestaju nositi jaja nakon 6 7 godina. Zato se preporuča da se svake tri godine puste životinje na normalnu oplodnju. Stvaranje uzgojnih grupa Odvajanje spolova dva mjeseca prije stvarne sezone parenja ima prednost jer su životinje dok su odvojene mirnije i kad se spoje postaju ranije spremne za oplodnju. Druga je prednost sinkronizacija faze nošenja jaja svih životinja uzgoja. Pod intenzivnim uvjetima uzgoja, rade se ograđeni prostori za jednog mužjaka do četiri ženke. Najviše su uobičajene grupe od jednog mužjaka i tri ženke. Takav uzgoj se može vršiti i u zagrijanoj staji. Kod poluintenzivnog uzgoja, formiraju se stada do 40 životinja. Broj ženki je veći od broja mužjaka, npr. 5:3 ili 3:2, jer jedan mužjak može pokrivati više ženki. Pri tome se ne smije kalkulirati s premalenim brojem mužjaka, jer dominantni mužjaci zahtijevaju više ženki nego što ih mogu zadovoljiti. Uspjeh nastavka rasplođivanja mjeri se pomoću: broja snešenih jaja stupnja plodnosti stupnja izvale preživljavanja potomaka Prije toga se treba izvršiti ocjena koji parovi kome pripadaju. O zamjeni mužjaka se treba dobro razmisliti, kad se povuče karakteristična crvena boja kože. Može se pokušati kod produžavanja vremena parenja izmijeniti mužjaka ili smanjiti broj ženki na polovicu.

25 Ukoliko mužjak previše napada ženku, treba mu se dodati nova ženka ili napraviti potpuno novu grupu. Kod puštanja životinja u ograđeni prostor, one moraju biti u dobrom zdravstvenom stanju i dobro hranjene. Ako to nije tako, posljedice na parenje su velike. Debeli nojevi nisu plodni, a neuhranjeni nojevi nisu spremni za parenje. Pravilna hranidba je također vrlo važna za vrijeme sezone ležanja na jajima. Pod normalnim uvjetima, životinje počinju s leženjem jaja 2 4 tjedna nakon početka tjeranja. Ako do toga ne dođe, tada se trebaju preispitati uvjeti hranjenja i zdravstveno stanje. Ako u pitanju nisu paraziti ni neka druga bolest, tada treba životinje hraniti jedan tjedan s lucernom ili djetelinom. Ograđen prostor za uzgoj Za ispravno držanje životinja u Njemačkoj (Europi) Savez uzgajivača Njemačke je odredio najmanji potreban prostor za držanje nojeva. U određivanju minimalnog ograđenog prostora polazi se od kritičke daljine trčanja: prestrašeni nojevi trče oko 40 m pri prvom uzbuđivanju, da bi se nakon toga orijentirali. Ograđeni prostor treba imati dvostruku ogradu s udaljenosti od najmanje 1,5 m. Ta udaljenost je potrebna da se odvoje mužjaci koji se nalaze u susjednim ograđenim prostorima da ne bi došlo do tučnjave. Također se preporuča posaditi zelenu ogradu koje bi spriječila da se životinje iz jednog ograđenog prostora vide sa životinjama u drugom ograđenom prostoru. To ne pomaže samo tome da su životinje mirnije, nego pozitivno utječe na plodnost jaja. Pri sadnji drveća ili zelene ograde između ograđenih prostora, treba koristiti biljke koje brzo rastu i koje su po mogućnosti zelene cijelu godinu. U suhoj južnoeuropskoj klimi mogu se upotrijebiti biljke koje se koriste za hranu (npr. leucaena leucocephala, salvadora persica ili lokalne leguminozne biljke). Zapravo pogodne su i voćke (trešnje, jabuke, kruške marelice itd.) jer životinje jedu voće koje padne na zemlju. Visoke i niske biljke se trebaju tako kombinirati da predstavljaju gustu ogradu za vjetar i sprječavaju da se životinje vide. Crtež 3: Skica umjetno napravljenog gnijezda Gnijezdo je jednostavno udubljenje u tlu koje jedva da zaslužuje ime gnijezdo. Vanjski promjer mu je 1,4 2 m i dubina mu je oko 20 cm. Kod čeprkanja po gnijezdu nastaje prirodni vanjski zid visine od oko 20 cm (vidi sliku 3). Uz izbor mjesta za gnijezdo u ograđenom prostoru može se izraditi jedno ili više mjesta s pijeskom. Pri tome se treba birati viša mjesta, a mora se izvršiti drenaža gnijezda (pomoću sloja šljunka koji se nalazi ispod pijeska. U slučaju poplave, jaja se odmah moraju pokupiti, osušiti i vratiti nazad u gnijezdo. Ako roditelji nakon toga napuste gnijezdo, tada se jaja moraju staviti u inkubator.

26 Prema mogućnosti trebalo bi gnijezdo imati dobar vidik. Divlji nojevi grade gnijezda daleko od bilo kakovih prepreka za vidljivost, tj. daleko od grmova. Tlo gnijezda treba biti vodoravno da se spriječi udaranje jajeta u jaje. Djelomično se u Africi izrađuju daščani krovovi za zaštitu životinja od ekstremnih vremenskih uvjeta. Ali je potrebno mnogo muke i strpljenja naviknuti životinje da prihvate krov na koji nisu navikle. Takvi krovovi nisu praktični u Europi. Crtež 4: Zaštitni krov za gnijezdo Dimenzije: duljina x širina x visina = 3m x 3m x 3m. Jaje Pod normalnim uvjetima, nakon stavljanja životinja u ograđeni prostor, a ovisno i o stimuliranosti mužjaka, može proći i do 14 dana prije nego ženke počnu nositi jaja. Pravilo je: što prije u sezoni ženke počnu nositi jaja i što su mlađe, to su jaja plodnija. Parametar Jedinica x ±s mm 155,5 mm 128,7 mm 44,6 mm 40,5 Dužinska os Poprečna os Opseg (dužina) Opseg (poprijeko) Težina Jaje Bjelanjak Žumanjak Ljuska Volumen jajeta Specifična težina Jaje Sadržaj Ljuska Tabela 11: Težine i dimenzije jajeta g g g g ml g/ml g/ml g/ml 1522,2 904,6 317,5 296,7 1346,7 1,13 0,89 1,87 4,17 3,03 1,30 1,22 103,21 100,14 38,26 31,29 102,71 0,01 0,01 0,11 Teoretski ženke polože jedno jaje svaki drugi dan. Često dolazi do prirodnih pauza koje traju i preko jedan mjesec. To je naslijeđeno od životinja u divljini koje zbog poplave ili

27 prijetnje grabežljivaca često moraju napustiti svoja gnijezda i graditi druga. Leglo divljih nojeva ima od jaja. Na farmama se ostavlja samo mali broj jaja u gnijezdu i jaja se odstranjuju iz gnijezda. Pomoću te jednostavne metode potiče se polaganje jaja od komada, a u ekstremnim slučajevima i do 100 jaja po ženki u sezoni. Na temelju vrijednosti jaja i opasnosti od potencijalne kontaminacije, mogu se za zavaravanje koristiti ispuhana jaja napunjena umjetnom smolom, koja imaju otprilike početnu težinu jajeta. Parametar Nojica Kokoš Pura Prepelica Patka Biserka Kolesterol Zasićene masne kiseline Nezasićene masne kiseline Poluzasićene masne kiseline 1,98 43,7 38,7 17,7 1,5 1,9 34, ,7 53,4 4,1 17,2 2,4 36,82 46,96 16,84 1,28 38,7 46,96 14,35 2,11 32,33 57,09 10,68 1,60 48,98 29,99 20,93 Tabela 12: Sadržaj kolesterola i masnih kiselina u žumanjku Parametar Nojica Kokoš Bjelanjak Žumanjak Ljuska 59,4% 20,9% 19,5% 58,1% 31,8% 10,1% Tabela 13: Bjelanjak:, žumanjak i ljuska Parametar Nojica Kokoš Bjelanjak Voda Sirovi proteini Pepeo Žumanjak Voda Sirovi proteini Sirova masnoća Pepeo 88,7% 8,9% 0,87% 50,6% 15,0% 31,3% 1,9% 87,9% 10,6% 0,6% 48,7% 16,6% 32,6% 1,0% Tabela 14: Sadržaj hranjivih tvari u nojevom jajetu i usporedba s kokošjim jajetom Samo jaje je eliptično (gotovo okruglo) i simetrično prema dužinskoj osovini. Šiljati i tupi kraj jajeta se pojavljuje vrlo rijetko. Ljuska se sjaji kao porculan i prekrivena je porama. Jaja pojedinih podvrsta se razlikuju po porama koje su kod tipa camelus fine i neizražajne a kod tipa australis mnogobrojne i u dubini crnkaste, a kod tipa molybdophanes vrlo velike i duboke u stvari crvenkasto-smeđe. Jaja imaju duljinu od cm, širinu od cm i teška su 1,1 1,9 kg u ekstremnim slučajevima 2,3 kg. Neplodna jaja su manja od plodnih. Za vrijeme od oko 42 dana jaje izgubi oko 11 15% težine zbog isparavanja vodene pare. Taj gubitak vode uvjetuje porast zračnog prostora u jajetu koji pred kraj perioda izvale iznosi oko jednu trećinu volumena jajeta. Prije izvale probije pile membranu i dobije zrak iz tog zračnog

28 prostora. Tako je volumen te zračne komore odlučujući za količinu kisika koje pile dobije prije probijanja ljuske jajeta. Izmjerene vrijednosti (prirodni nasad) Srednje vrijednosti dnevnog prosjeka (± standardna odstupanja) Temperatura kože trbuha 38,0 o C (±0,2 o C) Temperatura zraka u gnijezdu 36,1 o C (±0,4 o C) Temperatura gornje strane jajeta 37,2 o C (±0,2 o C) Temperatura donje strane jajeta 31,6 o C 33,3 o C Pritisak vodene pare (gnijezdo) 11,0 (±1,04 o C) Relativna vlažnost 33,5% Tabela 15: Mikroklima gnijezda Prirodno leglo Ženka sjedi preko dana od 9:30 16:30 sati, a ostatak dana/noći mužjak. Iako je vrijeme sjedenja na jajima za mužjaka znatno dulje, treba imati na umu da ženka sjedi na jajima za vrijeme strašne afričke dnevne vrućine. Nakon neredovitog početka (mlade su životinje neodlučne, a starije jedva čekaju da sjede na jajima) sjedenje na jajima shvaćaju vrlo ozbiljno. Kad se smjenjuju na gnijezdu, jaja se okreću i zrače. Swart je proveo vrlo detaljna ispitivanja mikroklime gnijezda. Većina izmjerenih vrijednosti je bila i za vrijeme dana i za vrijeme noći i za vrijeme cijelog perioda sjedenja konstantna. Vrijednosti su navedene u tabeli 15. Umjetno leglo Dok umjetno leglo zbog klimatskih uvjeta predstavlja sasvim prirodnu stvar u većini predjela Europe, umjetna gnijezda imaju prednost u Južnoj africi zato što daju znatno veći broj izvala. Svakako su prirodno izvaljeni pilići vitalniji i otporniji od umjetno izvaljenih pilića. Nakon sakupljanja i kratkotrajnog skladištenja, jaja se stavljaju u glavni inkubator (koji se naziva i predinkubator ili seter), u kojem jaja ostaju prvih 39 dana. Da bi se izvalila, jaja se stavljaju 40. dan u inkubator za izvale. Grubi plan legla je prikazan u tabeli 16 kao i radovi koji se trebaju obaviti. Skladištenje Glavni inkubator Inkubator za izvalu Dan polaganja 7 dana ranije 1 39 dana 40 do 1. dana života Okretanje 5-6 puta dnevno 5-6 puta dnevno ne Osvjetljavanje jaja s jakim izvorom svjetla 1./2 dan života tjedno prema potrebi Vaganje 1.dan skladišt. tjedno 1. dan života Tabela 16. Pregled plana legla Osim svježine i oplođenosti jaja uspjeh inkubiranja ovisi i o: 1. stručnom transportu 2. stručnom skladištenju

29 3. sprečavanju infekcija 4. okretanju jaja 5. temperaturi 6. relativnoj vlažnosti 7. zračenju 8. pouzdanosti inkubatora Kao kontrolni mehanizmi za korektno vrijeme do izvale služe vaganje jaja i osvjetljavanje jaja s jakim izvorom svjetla. Transport i skladištenje jaja Odmah nakon sakupljanja, jaje mora biti identificirano (identifikacijski broj), a moraju se zabilježiti osnovni podaci o jajetu. Oni obuhvaćaju podatke o roditeljima (ili uzgojnoj grupi), datum kad su iznešeni i prvobitnu težinu. Bez tih početnih bilježaka, nemoguće je raspoznati nasljedni uzorak u uzgojnom stadu. Već transport iz ograđenog prostora do skladišta treba biti pažljiv, bez udaraca. Tome pomažu sanduci obloženi spužvastom gumom koji sprečavaju trešenje jaja i međusobno udaranje jajeta o jaje. Kod duljeg transporta, jaja moraju stajati tako da im je zračna komora prema gore, da se spriječi njeno razaranje. Ako se to desi jaja su neiskoristiva. Da bi se lokalizirala zračna komora, jaje se mora osvijetliti. To se dešava u zamračenoj prostoriji pomoću stolne lampe koja se drži na jednom kraju jajeta ili pomoću aparata za osvjetljavanje. Zračna komora se u prvim danima vidi kao svjetla mrlja veličine loptice za stolni tenis i nalazi se na jednom kraju (polovini) jajeta. Ostatak jajeta nije jasno ograničen od komore i samo je malo tamniji. Osvjetljavanje je olakšano ako jaja budu na skladištu jedan dan. Kad se pronađe zračna komora, preporuča se markirati njen položaj na ljusci. Temperatura skladišta treba biti između o C i ni u kom slučaju ne smije prijeći 20 o C, jer se skladištenjem jaja prekida dioba stanice i viša temperatura bi izazvala neplanirani razvoj embrija. Relativna vlažnost u skladištu koje mora biti čisto, dezinficirano i dobro ventilirano, ne bi trebala prelaziti vrijednost od 70%. Faza skladištenja prije nasada treba biti kratka (ne duža od jednog tjedna) iako neki farmeri favoriziraju vrijeme od 2-3 dana. Jaje mora mirovati najmanje 1 dan prije nasađivanja (i nakon transporta). Ukupno vrijeme na skladištu ne smije biti dulje od 7 dana da bi bili sigurni da će sve biti u redu. Jaja divljih nojeva stoje 0 21 dan prije nego roditelji sjednu na njih. U svakom je slučaju postotak smrtnosti u prirodnom legnu nizak. Najprikladnije je sakupljati jaja šest dana i onda ih sva staviti u inkubator, a ne svaki dan po jedno. Kod stavljanja jaja u inkubator, prethodno ih treba zagrijati na sobnoj temperaturi da se temperatura u inkubatoru ne bi spustila kad se sva jaja stave u njega. Prejaki pad temperature u inkubatoru izaziva stvaranje kapljica i idealne uvjete za razvoj gljivica. Higijena jaja i inkubatora Jedan od najčešćih uzroka nezadovoljavajuće valivosti oplođenih jaja je infekcija jaja prije ili za vrijeme inkubiranja. Zato se mora strogo paziti na higijenske uvjete. U svrhu smanjenja broja gljivica u neposrednoj okolini, jaja se mogu oprati dezinfekcijskim sredstvom odnosno, i jaja i inkubator poprskati dezinfekcijskim sredstvom ili fumigirati.

30 Pranje jaja je sporno jer nestručno pranje može imati fatalne posljedice. S jedne strane broj gljivica na površini se reducira za samo nekoliko sati, zaštitna koža jajeta (kutikula) se razori, a jaje je prepušteno rastu gljivica koje su se zadržale u porama i čiji se rast pospješi vodom od pranja. Veliki pad temperature u inkubatoru može uzrokovati znojenje jaja i kod hlađenja usisavanje gljivica iz okoline. Pranje se može obaviti i ispravno. Ako ih se pere, treba se pridržavati slijedećih uputa: 1. Velika nečistoća na jajima se otklanja četkom ili krpom. Pri tome se treba znati da su tako prljava jaja od samog početka u većoj opasnosti zbog infekcije. U nekim slučajevima je bolje takva jaja ne stavljati u inkubator da se ne ugroze ostala. 2. Da bi se postiglo rastezanje unutarnje membrane jajeta (blokiranje), temperatura tekućine mora biti 5 o C odnosno još bolje 10 o C viša od temperature jajeta. 3. Da li se radi o tekućini za pranje, rukavicama, krpama ili drugom materijalu, sve smije biti upotrebljeno samo za jedno jaje. Jaja se ne smiju potapati u vodu, nego ih se treba prati pod tekućom vodom. 4. Jaja se moraju odmah nakon pranja obrisati i vrijeme u kojem jaje bude mokro/suho se mora skratiti na minimum, jer su vlažnost i toplina idealni za izazivanje bolesti. 5. Jaja se ne smiju znojiti, jer u protivnom kod hlađenja u njih ulaze gljivice. Zbog toga se moraju izbjegavati velike temperaturne razlike. 6. Kod pranja jaja ne smiju se raditi nikakve iznimke. Ako u inkubator stavite oprana i neoprana jaja, tada oprana jaja nisu u nekoj prednosti pred neopranima što se tiče kontaminiranja i zaraze. Primjer: 10 l tekućine za pranje se zagrije na temperaturu od 10 o C veću od temperature jajeta. Za dezinfekciju se u vodu stavljaju pogodne kemikalije npr. spojevi s klorom, kemikalije na bazi amonijaka ili limunske kiseline. Treba izbjegavati preveliku koncentraciju da se ne bi izazvale promjene na ljusci jajeta i da bi se spriječila toksična djelovanja na unutrašnjost jajeta. Za držanje jajeta koriste se plastične rukavice. Ono se drži pomoću čistke svježe krpe i pere pod tekućom vodom za što nije potrebno duže od 1 minute. Jaje se tada obriše s papirnatim ručnikom. Svi materijali koji dolaze u kontakt s jajetom za vrijeme čišćenja, moraju biti bačeni i za pranje novog jajeta treba uzeti nove: voda, krpa, plastične rukavice, papirnati ručnici sve. Pravilno postavljena jaja u skladištu prije inkubiranja Ako se jaja prskaju dezinfekcijskim sredstvom, gruba prljavština se mora prije toga ukloniti. Uljna podloga sredstava za dezinfekciju često izaziva sljepljenost pora na jajetu što izaziva isparavanje jajeta. Kod upuhivanja plinovitog formaldehida opasnost za jaja je manja, ali je zato veća za ljude koji to rade. Formaldehid se zagrijava do isparavanja na izvoru topline ili se tekući formalin dovodi u kontakt s kalij permanganatom, pri čemu se snažnom kemijskom reakcijom stvara para formaldehida. Ta je metoda pogodna i za inkubator i za jaja. Za 1m 3 prostora dovoljno je 3,5 g formaldehida. Jaja se ne bi trebala tretirati plinom prije 4. dana i ne nakon 37. dana nakon što su u postupku valjenja. Isto tako to ne treba trajati dulje od 20 minuta. Dugoročne studije o djelovanju formaldehida na nojeve još ne postoje.

31 Okretanje jaja Redovito okretanje jaja za vrijeme skladištenja i nasada je potrebno da bi se spriječilo sljepljivanje bjelanjka i žutanjka s ljuskom. Ako se jaja okreću samo u horizontalnom položaja za vrijeme skladištenja i nasada, tada dolazi do značajnog porasta krivog položaja II kod izvale: u tom se slučaju glava pileta i zračni prostor nalaze na suprotnim dijelovima jajeta. Pregled krivih položaja prikazan je u tabeli 17. Da bi se embriju dala orijentaciona pomoć, jaje se treba što prije namjestiti tako da je zračni prostor gore. Ako se položaj zračnog prostora ne može sa sigurnošću odrediti, tada se jaja okreću u horizontalnom položaju (već i u vrijeme skladištenja) i to za 180 o. horizontalno okretanje vertikalno okretanje Slika 4: Okretanje jaja Krivi položaji embrija I glava je između butina II glava i zračni prostor na suprotnim krajevima jajeta III glava je ulijevo umjesto ispod desnog krila IV embrij je okrenut, tako da je kljun u smjeru zračnog prostora V kljun je iznad umjesto ispod desnog krila Tabela 17: Mogući krivi položaji embrija Tada se smjer okretanja svaki puta mijenja: jednom u smjeru kazaljke na satu, drugi puta suprotno od smjera kazaljke na satu. Da bi se olakšao posao, napravite strelicu na jajetu, kad je strelica prema gore, tada okrenite u smjeru kazaljke na satu, a kad je prema dolje tada u suprotnom smjeru. Čim se lokalizira zračni prostor u jajetu, jaje se postavlja s otklonom od 45 o od vertikale i kod okretanja za 90 o prevrne se u suprotnom smjeru (dakle opet otklon od vertikale za 45 o ). I to okretanje je prikazano na slici 4.

32 Preporuča se da se jaja okreću 5-6 puta dnevno, dakle svaka 4 sata. Nakon stavljanja jaja u nasad, 40. dan se više ne okreću. Temperatura Uz različite temperature inkubiranja potrebno je različito vrijeme trajanja inkubiranja. Neke farme imaju jaja u inkubatoru 41 dan kod konstantne temperature od 36,7 37,8 o C ili 35,5 37,5 o C. Druge podižu temperature od 35 o /35,6 o C na početku na 37,2 o /37,7 o C u trećem do četvrtom tjednu. Većina smanjuje temperaturu za 1 1,5 o C od 35 dana nadalje. Nojeva jaja nisu preosjetljiva na mala temperaturna kolebanja na što upućuju npr. temperaturne razlike između gornje i donje strane jajeta kao i dnevno hlađenje kod prirodnog legla. Siguran je temperaturni interval od 35,5 36,5 o C. Temperature izvan tog područja, odnosno kolebanja povećavaju vjerojatnost infekcije žumanjčane vrećice, deformacije pilića i druge probleme. Upute: Jaja trebaju biti u inkubatoru na konstantnoj temperaturi od 36 o C. Pred kraj boravka u inkubatoru, prije izvale pilića, temperatura se može smanjiti za 1 o C da se omogući pojačana izmjena energetskih tvari. Temperatura i vrijeme izvale su u negativnoj korelaciji, tj. niske temperature uvjetuju duže vrijeme valjenja, a visoke temperature skraćuju to vrijeme. Temperatura i relativna vlažnost su također u negativnoj korelaciji. Relativna vlažnost Vlažnost u inkubatoru direktno utječe na količinu vode koja se isparava iz jajeta. Ta količina određuje veličinu zračnoga prostora, a time i koliko je zraka ostalo piletu za disanje dok ne probije ljusku. Što je niža vlažnost zraka to je veći zračni prostor u jajetu. U domovinama nojeva vrijednosti relativne vlažnosti zraka za vrijeme nasada rijetko su veće iznad 40%. Mikroklima gnijezda ukazuje čak na relativnu vlažnost od prosječno 33,5%. Takve vrijednosti se dosegnu u Srednjoj Europi kod temperature od 36 o C samo pomoću odvlaživača. Budući da su niske vrijednosti vlage od velike važnosti, odvlaživač zraka za stvaranje profesionalnih uvjeta je obavezan. Previsoka vlažnost zraka je jedan od glavnih uzroka nezadovoljavajućeg rezultata valjenja i vale se slabi nepokretni pilići s krvnim podljevima na vratu, petama i prstima. Pilići kojima se mora pomagati izaći iz ljuske, imaju edeme i izgledaju nateknuti. Preniska, pak, relativna vlažnost vodi do nejednakih izvala, dehidriranih pilića i suhih kljunova. Dobri rezultati se postižu sve do relativne vlažnosti od 40%. I u Njemačkoj se mora u pravilu pokušati što više sniziti relativnu vlažnost s odvlaživačem zraka. Neke farme snižavaju relativnu vlažnost i do 15%. Uputa: Konstantna relativna vlažnost zraka od 30% je dobra polazna točka koja zajedno s temperaturom od 36 o C daje uvjete slične kao u prirodnom leglu. Polazeći od danih uputa, svaka farma mora imati optimalni odnos temperature i relativne vlažnosti. Stvarna vrijednost za gubitak težine, kroz cijelo vrijeme nasada je 13 15% prvobitne težine jajeta. 15% gubitak težine jajeta se dosegne dnevnim gubitkom težine, koja se linearno povećava od 0,33% na 0,4% početne težine. Tabela 18. i sljedeći primjer pretvara to u tjedne podatke o težini.

33 Jedan dan u inkubatoru Tabela 18. Gubitak vode Gubitak vode u jajetu (% prvobitne težine) Težina jajeta (% prvobitne težine) ,65 95,22 92,71 90,11 87,43 85,00 Primjer: Jedno jaje ima na početku težinu 1500 g. Pomoću desnog stupca u tabeli 18. može se odrediti: sedmog dana jaje bi trebalo biti teško 97,65/100 x 1500 = 1465 g, 14. dana 1428 g, 21. dan 1391, 28. dan 1352, 35. dan 1311 i 41. dan 1275 g. Podaci o težini i o drugim promatranjima jajeta mogu biti upisani na list s podacima o jajetu i uspoređeni s idealnom krivuljom. Ako jaja ne pokazuju dovoljan gubitak težine, treba spustiti relativnu vlažnost. Sa stajališta konstantnog gubitka vode, relativna vlažnost i temperatura su u negativnoj korelaciji. To znači: što je viša temperatura nasada, to treba biti niža relativna vlažnost da bi se gubitak vode održao na istoj visini. Za mjerenje relativne vlažnosti treba koristiti higrometar koji određuje vrijednosti vlažnosti pomoću mokrih i suhih temperatura. Treba izbjegavati higrometre s dlakom jer oni nisu precizni i često se moraju ponovo podešavati. U određivanje relativne vlažnosti spada i tlak zraka. Da bi se izbjegle brojne greške, treba se uvjeriti da korišteni higrometar uzima u obzir tlak zraka ali i relativnu vlažnost iz mokrih temperatura. Efekat koji ima tlak na mjerenje je od 1,6% po 100 hpa. Kad je higrometar baždaren na standardni pritisak od 1013,2 hpa, to odgovara tlaku od 913,2 hpa i 28,4% realnoj od 30% relativne vlažnosti. Ventiliranje U uskoj vezi s obje spomenute točke temperaturom i relativnom vlažnošću je potreba odgovarajućeg ventiliranja zraka. Budući da nojeva jaja stalno isparavaju vodu, i disanjem ispuštaju ugljični dioksid, mora se stalno dovoditi svježi zrak. Nedovoljno ventiliranje stvara mokre uglove u inkubatoru i povećanu vlagu na površini jajeta. Nadalje, nedovoljnom cirkulacijom nastaje neravnomjerna raspodjela topline u inkubatoru. Nedovoljna ventilacija dovodi do brzog smanjenja koncentracije kisika i povećanja količine ugljičnog dioksida u inkubatoru. Normalna količina kisika u zraku iznosi 21%. Ta je vrijednost optimalna i za jaja. Ako količina kisika padne za samo 1%, smanjuje se broj izvala za 5%, a isto tako se pogoršava broj izvala povećanjem količine kisika. Prevelika koncentracija ugljičnog dioksida ima iste posljedice. Normalna je koncentracija od 0,03% CO 2, a koncentracija od 2% u zraku daje lošije rezultate izvale, a od 5% više se ne može očekivati niti jedna izvala. Prema suhoj južnoafričkoj klimi, odredio je Swart po jajetu i po danu cirkulaciju zraka od 1m 3. U vlažnijim klimatskim uvjetima Europe, cirkulacija iznosi 7 m 3 po jajetu i danu.

34 Te visoke vrijednosti uzrokuju probleme. Inkubatori koji su korišteni za ptice i koji su prerađeni za nojeve, često nemaju dobru ventilaciju, zato se mora paziti da zbog toga ne dođe do problema održavanja temperature i relativne vlažnosti. Također treba paziti da nije propuh. S cirkulacijom zraka kontrolira se prodor bolesti u inkubator. Ulazak i izlazak zraka iz inkubatora mora biti odvojen. Dovodni se zrak treba filtrirati odnosno ionizirati štetne organizme. Daljnje upute o radu s inkubatorom: 1. Područje oko inkubatora i sam inkubator moraju biti potpuno čisti i dezinficirani. Prostorija s inkubatorom mora biti dobro zračena i suha. 2. Ako dođe do gljivičnih oboljenja, inkubator se mora poprskati sredstvom za plinjenje (kako je gore opisano, npr. formaldehidom) 3. Inkubator se treba uključiti dva dana prije nasada, da se vidi da li funkcionira besprijekorno. 4. Temperatura i relativna vlažnost su permanentne i mjere se na raznim mjestima, ovisno o vrijednostima ugljičnog dioksida. 5. Preporuča se imati u rezervi dijelove inkubatora koji se troše kao što su grijaći elementi, osigurači, termometar, higrometar, sijalice itd. da bi se smanjili prekidi u radu. Ako struja nije stalno ista, ako postoje kolebanja, treba imati vlastiti agregat. 6. Kontrola jaja vaganjem i osvjetljavanjem dopušta naknadno reguliranje temperature/vlažnosti i njihovo podešavanje kao i izvještaj o nasadu. Vaganje se vrši tjedno, a osvjetljavanje svakih 14 i 21 dan odnosno kratko pred izvalu. Promatranja trebaju biti upisana u podatke o jajetu. I vaganje i osvjetljavanje se vrši istovremeno u jednoj fazi rada da bi se smanjila potreba diranja jaja. 7. Neki farmeri rashlađuju leglo ¼ - ½ sata na dan, a drugi ne. Osvjetljavanje jaja s jakim izvorom svjetla Vaganje jaja može biti poticaj za osvjetljavanje jaja da bi se vidio embrionalni razvoj. Slika 5. pokazuje razvoj zametka u jajetu. Zbog debljine ljuske nojevih jaja unutrašnjost se ne može jasno vidjeti pri osvjetljavanju, kao kod drugih ptica. Ipak je to moguće pomoću jakog izvora svjetla u tamnoj prostoriji. Tek nakon prva dva tjedna mogu se vidjeti oplođena i neoplođena jaja. Potpuno prozirno jaje je neoplođeno. Ali sigurnosti radi takvo se jaje treba ostaviti u inkubatoru. Ali, ako se i nakon tri tjedna u jajetu ne vidi nikakav razvoj zametka, tada ga se treba ukloniti iz inkubatora. Osvjetljavanje između trećeg i petog tjedna nema smisla. Nakon šestog tjedna zračni mjehur zauzima oko jedne trećine jajeta. Njegovi obrisi se mogu nacrtati olovkom da bi se mogle promatrati promjene između dva osvjetljavanja. Ali znatiželju treba suzbiti i ne prečesto osvjetljavati jaja, da bi se spriječio nepotreban stres za jaja i da se ne poremete klimatski uvjeti u inkubatoru. Valjenje Nakon 39. dana jaja se iz inkubatora polažu u valionik u horizontalnom položaju i više ih se ne okreće. Temperatura zraka u valioniku treba biti 35 o C, dakle nešto niža nego u samom inkubatoru, i to prvenstveno stoga da se održe procesi izmjene tvari, iako se temperatura unutar jajeta povećava. I valionik se mora dobro ventilirati.

35 Postupak valjenja počinje zbog potrebe pileta za kisikom, koje difuzijom plinova nije više zadovoljno. Da se ne bi ugušilo, stavlja glavu u položaj za izvalu, preko prstiju, i prodire s kljunom u zračni mjehur. Tada dolazi do kočenja u vratnoj muskulaturi pileta koja daje glavi snagu probiti otvor u ljusci. Ljuska jajeta je na početku nasada jako otporna na pritisak, ali što vrijeme duže prolazi u inkubiranju, ona je sve lomljivija, krhkija. Pile ima sada dovoljno zraka i iz te pozicije si može dalje pomoći. Prvi izvaljeni pilići se počinju zvučno glasati ohrabrujući druge da se također oslobode ljuske. Pravilo je; pilići trebaju izlaziti iz jaja vlastitom snagom. Samo rijetko je potrebno pri tome pomoći, samo u slučaju pogrešnog položaja pileta ili kad nakon probijanja zračne membrane ili ne može, ili ne želi, dalje raditi sam. Ako je relativna vlažnost inkubatora iznad 50%, tada je ljuska još jako tvrda i malo se vode iz jaja isparava što znatno otežava situaciju za pile. U takvim slučajevima može se pažljivo s čekićem otvoriti ljusku na dijelu gdje je zračni mjehur. Ako pile leži u ispravnom položaju s glavom preko prstiju, tada će ono dovršiti ostalo samo. U protivnom jaje se treba potpuno otvoriti i osloboditi pile iz ljuske. Pri tome se posebno treba paziti na pupkovinu. Ona se ne smije niti rastegnuti niti ozlijediti. Budući da je jako podložna infekcijama mora ju se tretirati s nekim dezinfekcijskim sredstvom, najbolje sprejom. Ako je pupkovina krvava i pile krvari, tada se mora krvarenje zaustaviti sterilnom gazom. Ako je žumanjčana vrećica izvan trbušne šupljine, treba ju se nježno razmazati kroz pupčanu vrpcu. Što se tiče pogodnih vrijednosti relativne vlažnosti u inkubatoru za vrijeme valjenja, ne postoje nikakvi rezultati istraživanja. Neke farme pokušavaju održavati nisku relativnu vlažnost da bi povećali količinu kisika, drugi pak povećavaju relativnu vlažnost. U svakom slučaju valionik mora biti dobro ventiliran da bi se održale normalne/niske vrijednosti ugljičnog dioksida. Pilići ne smiju biti izvađeni iz valionika sve dok se potpuno ne osuše. Kad počnu stajati i trčati tada je vrijeme da ih se izvadi iz valionika-inkubatora i stavi u staju za piliće.

36 Dan 0: Zračna komora jedva postoji, žumanjak vrlo pokretan Dan 3: Sjene embrija se naziru oko slabo stvorenog zračnog prostora Dan 7: Zračna komora vidljiva, sjena embrija tamnije boje Dan 12: Sjena embrija tamna, dobro vidljiva Dan 24: Zračni prostor zauzima oko 1/6, sjena embrija ½ volumena jajeta Dan 33: Sjena embrija zauzima oko 3/5 volumena jajeta Dan 35: Zračni prostor jako velik, zauzima oko 1/5 1/3 volumena jajeta, sjena embrija jako tamna Dan 39: Jaje je vruće na dodir, vidi se kretanje embrija ispod ljuske Crtež 5: Shema vidljivih promjena u jajetu tijekom inkubiranja, a prilikom ovoskopiranja

37 Inkubatori Prednost dva odvojena inkubatora (glavnog i onog za valjenje-valionika) je ta što se može ukloniti prljavi ostatak nakon valjenja ostatak jajeta. Osim toga temperatura i vlaga se mogu održavati neovisno u svakom dijelu inkubatora. Negativnost je, sigurno veći troškovi, ukoliko čovjek ne posjeduje već inkubator. Kod kupovanja inkubatora obvezno se treba pridržavati slijedećeg: 1. Izbor kapaciteta: od koliko ženki dolaze jaja u inkubator? Kako će se razvijati posao u sljedećih nekoliko godina? Računa se jedna kokoš jedan tjedan tri jajeta, trajanje 6 tjedana. Kod spolno zrelih kokoši treba kapacitet inkubatora biti 6 x 3 = 18x jaja. Primjer ako imamo 2 kokoši, kapacitet inkubatora treba biti za 36 jaja, kod 10 kokoši 180 jaja. S higijenskog stanovišta i sa stanovišta rizika, odnosno zbog gubitaka vode i raznog podešavanja relativne vlažnosti, preporuča se nabaviti više malih inkubatora umjesto jednog ogromnog. Također inkubatori koji su odslužili svoje mogu biti iskorišteni za izvaljene piliće. 2. Da li je novi inkubator samo modificirana verzija postojećeg inkubatora? Ako je, da li je prolaz zraka (najmanje 1m 3 po jajetu i danu) dovoljan? 3. Podešavanje, konstantna kontrola temperature i relativne vlažnosti su od bitnog značenja. Da li su odgovarajući sistemi pouzdani i dobri (bez higrometara s dlakom)? Da li se mjeri sadržaj CO 2? 4. Da li se jaja automatski okreću? 5. Da li se može vidjeti unutrašnjost inkubatora? 6. Koje funkcije upozorenja i alarmi postoje na inkubatoru? Kako inkubator reagira na prekid struje? 7. Da li je lagano čistiti i dezinficirati aparat? Da li se koriste odgovarajuće kemikalije? 8. Da li se dovodni zrak filtrira? Isto tako i financijska razmišljanja igraju važnu ulogu. Treba imati na umu, da li ušteda jedne marke neće dovesti do loših rezultata valjenja. BOLESTI NOJEVA Ako se ne obaziremo na endoparazite i ektoparazite specifične za nojeve, tada navedene bolesti nisu tipične za nojeve, nego su to bolesti koje i nojevi mogu dobiti. Brojne navedene bolesti mogu stvoriti utisak da su nojevi jako podložni bolestima, međutim naprotiv. Ako se uzgajivači pridržavaju nekih uputa, prvenstveno preventivne prirode, nojevi se vrlo rijetko razbole. Te upute-preporuke su: sprečavanje preloma kosti i raznih trauma izgradnjom profesionalnih ograda dobrom higijenom sprečavanje pojave enteritisa (upale crijeva) uništavanjem izazivača kao što su klostridije, histomonadae itd. pravilno hranjenje dobre suhe i prozračne staje koje stvaraju prirodnu otpornost i prilagodbu životinja. Pilići i mlade životinje zahtijevaju daleko veću njegu od odraslih životinja, ali i kod njih se 90% problema s bolestima koncentrira samo na sljedeće bolesti: Infekcija žumanjčane vrećice

38 Deformacije nogu i prstiju Proljevi/infekcije crijeva (izazvane kolima, salmonelom, histomonasom i drugim uzročnicima). Svakodnevna praksa je pokazala da je intenzivan kontakt s pilićima jako važan i da intenzivno promatranje pilića nije dovoljno. Kad se kod pilića jednom primijete simptomi bolesti ili teškoća, tada je u većini slučajeva prekasno za pomoć. Zato je jako potrebno održavati strogu higijenu u inkubatorima i svakodnevno vagati piliće u prva četiri tjedna. Samo se na taj način mogu uočiti problemi prije nego postanu vidljivi za oko. Osim toga, važna je povezanost s veterinarom jer samo on može redovito raditi antibiograme iz izmeta i vršiti ispitivanja krvi, kao i poduzimati zahvate na životinjama, kod začepa želuca ili gutanja stranih predmeta, te rutinski provoditi dugotrajne mjere zaštite. Virusi Newcastle bolest (atipčna kuga peradi) Pojave newcastle (njukastl) bolesti na farmama nojeva su bile dosad samo u Izraelu i pojedinim regijama Južne Afrike. U Europi se bolest javlja u 50-tim godinama kod životinja u zoološkim vrtovima. Ako se virus pojavi na neimuniziranim životinjama, dolazi do enormnih gubitaka. U roku od 3 4 mjeseca smrtnost pilića može doseći 80%. Bolest se pojavljuje u obliku opće slabosti uz kronične simptome nervoze, te uz oduzetost, grčeve u mišićima, savijeni vrat, i oticanje glave. U Njemačkoj je obavezno cijepljenje protiv te bolesti i to spada već u rutinu. Kozice (boginje) Ta se bolest do sada pojavljivala u Izraelu i u SAD. Prije svega to pogađa piliće starosti jednog tjedna do 4 mjeseca (sa smrtnošću do 15%). Simptomi koji su manje izraženi sa starošću se mogu smatrati tipičnima za virusnu infekciju kozica. To su mali mjehurići ispunjeni žućkastom tekućinom, a nastaju na kapcima očiju i ušnim otvorima. Nakon 6 10 tjedana nastaju kraste koje uzrokuju sljepljivanje oka. U šupljini kljuna se mogu vidjeti difteroidne promjene sluznica. Budući da se virus prenosi insektima koji sišu krv, bolest se javlja u proljetnim i ljetnim mjesecima. Širenje i nove infekcije se mogu spriječiti cijepljenjem vakcinom protiv kozica za ptice. U Njemačkoj ta bolest spada u bolesti koje se moraju prijaviti veterinarskoj stanici. Aviarna gripa Više vrsta gripe su se pojavile u Južnoj Africi u pojedinim regijama, ali se tek uspjelo izolirati mikrovirus kod nojeva. Radi se o gripi tipa A subtipa H7N1, koja nije patogena za kokoši. Bolest se očituje u zelenkastom obojenju mokraće, depresijama, gubitkom apetita i iscjetkom iz očiju. Jednogodišnji mladi nojevi pokazuju jasno kliničke simptome, ali su uglavnom pogođene mlade životinje do 6 mjeseci starosti specijalno koje su doživjele stres ili ako postoje bakterije kao sekundarni izazivači bolesti. Već 5 dana stari pilići ako se razbole od gripe imaju smrtnost do 80%.

39 Nalaz koji upada u oči nakon seciranja je povećana jetra s mrljama i vrlo slabe konzistencije. Tanko crijevo pokazuje sluzavi sadržaj, a otečeni i napuhnuti bubrezi sadrže zelenu mokraću. Nisu poznate terapijske mogućnosti i dosad razvijeno sredstvo za cijepljenje nije bilo efikasno. Ispitivanjem krvi može se ustanoviti tip i podtip gripe. Kokoši kao nositeljice virusa mogu inficirati svoja jaja. Unatoč tome što embriji u jajima odmah umiru, predstavljaju ta jaja veliku opasnost u inkubatorima. Posebno iznajmljeni inkubatori koji primaju jaja iz raznih legla i koji nemaju saznanja o zdravstvenom stanju životinja, trebali bi o tome voditi računa. Bakterije Glavni razlog pojave bakterijskih bolesti je zanemarena higijena u inkubatorima, inkubatorima za izvalu i stajama s pilićima. Kako su rezultati postinfekcijske terapije s antibioticima često nezadovoljavajući, ključna uloga higijene se ne može dovoljno istaći. Infekcije pupčane vrpce i žumanjčane vrećice (omphalitis) Infekcija počinje još za vrijeme dok je jaje u inkubatoru (s povećanom smrtnosti embija) ili prvi tjedan nakon izvale, dok otvor pupka još nije potpuno zatvoren. Isto tako klice mogu ući u tanko crijevo preko žumanjčane vrećice. Normalno izvaljeni pilići mogu pokazati prve simptome već nakon 24 sata, postaju sve slabiji i slabiji i ubrzo ugibaju. Drugi izgledaju do 10. dana zdravi, a nakon toga ugibaju. Kod mnogih, ne kod svih pilića, obdukcija je pokazala upaljenu crvenu žumanjčanu vrećicu. Često nalaz pokazuje povećanu slezenu punu krvi, a ponekad i perikarditis (upalu srčanih zalisaka). Pilići noja koji svoju žumanjčanu vrećicu usporeno resorbiraju imaju pun trbuh i može ih se kontrolirati pipanjem Prazan trbuh označava normalnu fiziološku redukciju žumanjčane vrećice. Ti pilići odmah počinju jesti. Usporena razgradnja žumanjčane vrećice je idealna podloga za bolesti i gotovo je uvijek posljedica Omphalytisa. On se poznaje po mekoj zelenkastoj koži trbuha. Ako se uz terapiju antibiotika žumanjčana vrećica kirurški odstrani, mora se imati na umu da tim odstranjivanjem pile gubi veliki dio roditeljskih antitijela koji mu služe kao imunološka zaštita dok ne izgradi svoju vlastitu nakon oko tri tjedna. Samo kod malog broja pilića preraste ta upala u kronične simptome kao što su usporeni rast i bolovi.te se životinje promijene u trećem tjednu. Nalaz seciranja je uvijek perikarditis (upala srčanih zalisaka), povećana slezena i upala crijeva (enteritis), a kod nalaza stafilokoka i pasterela multicoda dolazi do otečenih zglobova i artritisa. Upala pluća (pneumonija) Kao i kod Omphalytisa, infekcija (E. coli, Klebsiella pneumonija) može početi već u inkubatoru. U tom slučaju embrio ugiba ili je broj izvala malen. Kod pilića simptomi nisu specifični. Ponekad se mogu primijetiti kašalj i respiratorni problemi i samo pravovremeni tretman s antibioticima pruža šanse preživljavanja. Kronične infekcije starijih životinja rezultiraju u stalnom pogoršanju općeg stanja i gubitku težine. Nalazi obdukcije su zelenkasto bijele kvržice u plućima i plućnim mjehurićima. Pluća su poneka ispunjena sluzavom tekućinom. Mjere su i opet stroga higijena i eventualno dugotrajni tretman s antibioticima za sprečavanje sekundarnih infekcija.

40 Koli enteritis (upala crijeva izazvana bakterijama koli) Upala crijeva izazvana kolima je najčešće oboljenje umjetno uzgojenih pilića. Simptomi su proljev i blijed ponekad krvavi izmet. Nepovoljni vanjski uvjeti kao što su higijena, neispravno držanje životinja, zaražena hrana, iznenadna promjena hrane potiče eksplozivni razvoj i umnožavanje E. coli daleko veći od normalnih uvjeta njenog naseljavanja u crijevu. Otrovna izmjena tvari bakterija vodi do trovanja krvi tzv. Kolienterotoksamije i uskoro do brze smrti. Post mortem je nađena mliječna tekućina u abdomenu. Crijeva su crvenkasta s izraženim krvnim sudovima. Često je to popraćeno s upalom pupčane vrpce. Obradom s antibioticima (baytril ali ni u kom slučaju lincomocyn) se može pokušati, ali u pravilu je sve prekasno. Za sprečavanje te bolesti može se pilićima dati antibiotike u vodu za piće. Otrovanje krvi (sepsa) Sepsa je česta kod pilića i ne rijetko posljedica koli enteritisa (upale crijeva). Simptomi su proljev, depresija, anoreksija i grčevi. Poslije smrti je tijelo životinje tamno i površine svih organa su crvene. Jetra je natečena s vidljivim nekrotičnim mjestima. Pluća su ispunjena tekućinom i sadržaj crijeva je blijed i vodenast. Uzročnici su Escherichia coli (ešerihija koli), Salmonella i Klebsiella spp. Kao i Pseudomonas aeruginosa. Obradom s antibioticima se treba u svakom slučaju pokušati, nažalost većinom bude prekasno. Stroga higijena i izgradnja imuniteta su efektivne mjere predostrožnosti. Profilaktično dodavanje antibiotika u hranu i vodu za piće ima smisla samo u slučajevima nužde i na ograničeno vrijeme. Kod dugotrajne upotrebe sredstva izgube na djelotvornosti, uzročnici postaju rezistentni i kad jednom postanu takvi tada se razmnožavaju još brže i više. Pri tome se oštećuje crijevna flora ili se usporava njeno nastajanje. Megabakterijski gastritis O toj malo istraženoj bolesti prvi puta je pisano u Južnoj Africi. Oboljevaju uglavnom pilići u starosti od 10 dana do 6 tjedana. Iako ponašanje kod hranjenja izgleda normalno, pilići samo kljucaju hranu, a ne jedu je. Konačno leže potpuno bez snage i ugibaju. Kod autopsije pronalazi se koronarna atrofija i napuhani predželudac uz prazan želudac za varenje. Pretpostavlja se da bakterije koje se nalaze u stijenkama želuca noja slabe muskulaturu želuca i konačno ju potpuno paraliziraju. Djelotvorna metoda suzbijanja još do sada ne postoji, bolest je trenutačno predmet intenzivnog ispitivanja u Južnoj Africi. Bedrenica Dok sve ostale ptice zbog svoje visoke tjelesne temperature posjeduju imunitet protiv bacillus anthracis, noj je podložan oboljenju od bedrenice. Uzročnici su rezistentni zbog stvaranja spora i preživljavaju godinama u zaraženom tlu. Infekcija je oralna, najviše kljucanje kostiju životinja oboljelih bedrenicom. Gram pozitivne bacile je lako izolirati iz svježih krvnih uzoraka. Kod držanja nojeva na farmama, bedrenica ne predstavlja nikakav problem. Samo u pojedinim predjelima Južne Afrike uzročnik je endemski rasprostranjen. Moguće je uspješno cijepljenje životinja unaprijed. Pojava bedrenice se treba prijaviti.

41 Tuberkuloza (Mykobakterioza) Kao uzročnik kod nojeva javljaju se Mycobakterium avium eventualno i M tuberculosis. Bakterije ostaju godinama pritajene u smeću, stelji i tlu. Budući da ni sada a ni prije nije bilo moguće tretiranje te bolesti, uzročnici dugoročno kronično napadaju životinje. Stres, slaba hranidba ili drugi negativni faktori utječu na pojavu bolesti. Bolest se prenosi kontaminirani tjelesnim fekalijama kao i ispljuvkom. Životinja unatoč dobroj hranidbi postaje sve slabija i slabija, to traje tjednima zatim dolazi do teškog disanja i proljeva. Kod sekcije uginule životinje pronađeni su sivo bijeli granulomi sa žutom sirastom jezgrom u gotovo svim organima, posebno u plućima, jetri, slezeni i crijevima. Kupovina nojeva se treba vršiti samo u područjima u kojima je dokazano da nema tuberkuloze. Oboljele životinje se odmah moraju izdvojiti i zaklati. Upale očiju Čestice koje se dižu iz prašine, iz hrane ili stelje izazivaju kod mladih pilića jake upale očiju do konjunktivitisa. To se uzrokovano mnogim bakterijama može razviti u keratitis ili gnojnu upalu rožnice (Korneu). Najčešće izolirani uzročnici iz očiju noja su stafilokoki. Mora se odmah početi s tretmanom, jer kronično oboljenje očiju stada kasnije izaziva sljepoću. Konjunktivitis rinitis i sinusitis Simptomi su od oteklina očiju, dijelova ispred i iza oka, preko nazalnih i očnih iscjedaka sve do tjemena i zvučnog disanja uz velike napore. Oko očiju i nosa stvaraju se kraste, oči su natečene s poluzatvorenim kapcima. Uzročnik je infekcija s Haemophilus gallinarium često uz sudjelovanje Mycoplasmae. Reducirano hranjenje i gubitak težine spadaju u kliničku sliku koja nastupa prije svega kad su mlade životinje podvrgnute stresu zbog hladnih vremenskih uvjeta i preuskih bez zraka staja. Upale i smrt kao sekundarne infekcije nisu rijetke. Direktnim kontaktom ili na pojilištima vrši se uglavnom prijenos u stadu. Pravovremena izolacija oboljelih životinja i tretman oboljelih životinja se mora bezuvjetno provesti. Mycoplazme Mycoplazme koje se razlikuju od bakterija zato što nemaju stijenke ćelije. Mycoplazme su najznačajniji uzročnici bolesti što je dokazano kod svih vrsta peradi. Nojevi nisu nikakva iznimka. Mycoplasmoza Oboljevaju skoro isključivo mlade životinje ispod godine dana starosti. Starije životinje dobiju sinusitis ili ništa. Bolesnička slika mladih nojeva sliči kroničnim respiratornim problemima kod pilića. Oči se od otečenosti i krasta jedva mogu otvoriti, zatim životinje imaju iscjedak iz nosa i očiju i otežano zvučno disanje zbog nakupina šlajma u grlu i trahejama. Uzročnik je Mycoplazma synoviae i M. gallisepticum. M. gallisepticum se zadržava u izmetu 1 3 dana u ostaje infektivna u vodi za piće i do 2 dana. Širi se prašinom ili kapljicama, kupovinom novih životinja ili preko jaja.

42 Chlamydije Chlamydije tvore veliku grupu srodnih i morfološki sličnih organizama, koji se svojom strukturom i razmnožavanjem razlikuju od ostalih uzročnika. Chlamydija psittaci izaziva kod sisavaca, ptica i ljudi Chlamydiozu Psittakozu, koja se u Njemačkoj mora prijaviti. Pojavljuje se kod papiga, a kod ostalih ptica se naziva ornithoza. Ornithoza Budući da bolest napada sve vrste ptica nije čudno što o njoj postoje izvještaji kao bolesti na nojevima u Francuskoj i Južnoj Africi. Prenošenje bolesti se vrši pretežno zrakom. Često puta latentne infekcije mogu biti aktivirane stresom, slabom ishranom stresom od transporta i sl. Mogući prenosnici su insekti koji sišu krv. Eksperimentima određene vrijeme inkubacije iznosi između 3 29 dana, ali može biti i dulje od 3 mjeseca. Čak i kod odraslih životinja, koje često puta ne pokazuju nikakve simptome, razmnožavaju se uzročnici i još se mjesecima mogu izbacivati iz tijela. Često se samo velikim gubicima mladih životinja otkriju infekcije na starim životinjama. Najčešći simptomi su apatija, mršavljenje, niska temperatura, proljev i dehidracija kao i otežano disanje, te iscjedak iz očiju i nosa. Gljivice i kvasci Kandide Kandidoza je gljivično oboljenje koje izaziva Candida albicans, Candida moniliformis i drugi kvasci. Kandidoza se pozna po pseudožućkastoj membrani koja se stvori u usnoj sluzi. Gljivične naslage se nasele u oba želuca. Vanjski simptomi su usporeni rast, bezvoljan i pospan izgled, a u naprednom stadiju deformacije kljuna s nekrotičnim mjestima na gornjem dijelu kljuna. Jedenje i gutanje su jedva mogući, mladi pilići dehidriraju i ugibaju od gladi. Oboljenja kod uzgojnih nojeva vode do smanjene resorpcije B vitamina kao i do povećane smrtnosti pilića prije izvale. Kandidoza se bolje širi ako su u vodi za piće antibiotici, ako je hrana slaba i posebno ako su higijenski uvjeti loši, tj. ako se ne čiste valovi i posude za vodu. Aspergiloza Prašinasta hrana ili ona koja je bila skladištena u staji za piliće, kao i visoka vlažnost zraka, loša ventilacije i visoki sadržaj amonijaka omogućavaju pojavu aspergiloze. Kao uzročnici javljaju se Aspergillus flavus i A. fumigatus, te A. niger koji se izoliraju iz oboljelih pilića. Do infekcije dolazi inhaliranjem spora gljivica iz okoline. Čak i u inkubatoru kod izvale, od jednog zaraženog jajeta mogu oboljeti svi drugi pilići zbog masovnog razvoja spora. Mladi pilići koji nisu u stanju izgraditi određeni imunitet protiv saprofita, oboljevaju najteže i dolazi do velikih gubitaka životinja ispod mjesec dana starosti. Odrasli nojevi bez problema preboljevaju napad tih gljivica, osim ako ne dođe do masivnog napada gljivica što vodi do gubitka apetita, teškog disanja, kašljanja i ostalih simptoma kao kod upale pluća. Bijelo zeleni čvorići promjera 0,5 2 cm sve do žutih naslaga gljivica veličine tanjura nalaze se u dušniku, plućima i alveolama kao i u nosu i kljunu.

43 Endoparaziti Kokcidioza Farme koje drže i ostalu perad moraju računati s kokcidiozom, ako pilići noja imaju mali proljev. Među mladim životinjama, kokcidioza može izazvati veliku smrtnost ako se životinje drže na mokroj stelji, dok kod odraslih životinja postoji određen imunitet. Oboljenja su daleko rjeđa ako se životinje ispravno hrane i ako su higijenski uvjeti besprijekorni, jer infekcije dolaze od izmeta. Simptomi su slabost, slabi interes za hranu i vodu kao i proljev koji može biti u obliku pjene, krvav ili sluzav. U mnogim slučajevima smrt je neizbježna. Kao patološke anatomske simptome kod sekcije mogu se naći sve vrste upale crijeva izazvane kokcidijama. Histomonoza Sinonimi su: bolest crne glave, crna glava, zarazna upala jetre- slijepog crijeva, Typlohepatitis. Simptomi nisu karakteristični: iscrpljenost, nakostriješeno perje, viseća krila, proljev koji je ispočetka bijel a kasnije dobiva žutozelenu ili sumpornu boju. Tijek bolesti je kod mladih životinja akutan i mortalitet je visok. Životinje inficirane preko izmeta Histomonadama mogu imati u slijepom crijevu male čireve. Poslije smrti nađu se upale slijepih crijeva, značajno zadebljali crijevni trakt i nekrotične dijelove na jetri. Nojeva trakavica (Houttuynia struthionis) I trakavica je najteža kod pilića. Kod strarijih životinja je lošija hranidba eventualni pokazatelj tog parazita koji kao međudomaćin vjerojatno koristi insekte. Zaraženi pilići propadaju, letargični su, imaju lagani proljev i grbu. Uzrok je Cestoda koja je naseljena u tankom crijevu. Izbačeni dijelovi trakavice koji su infektivni mogu se vidjeti u izmetu kao bijele površine. Želučani crvi (Lybiostrongylus douglassi) Te nematode koje izgledaju kao kosa, bezbojne su do smeđe crvene, 1 cm duge, ali zbog malih promjera ih se teško uočava prostim okom. Odrasli crvi blokiraju izlaze želučanih žlijezda. Želučana sluz se upali i otekne i preko parazita se stvori sloj sluzi. Želučani sokovi potrebni za probavu ne mogu dospjeti do želuca i sadržaj želuca se kvari (pokvareni želudac). Simptomi su slični simptomima začepa: letargija, gubitak teka, opći loši izgled organizma, savijen vrat, anemija i začep. Izmet je tvrd, a mokraća postaje gusta, i dah smrdi. Kod mladih nojeva ispod 8 mjeseci, mortalitet može biti 80%, a pilići ugibaju kod masovne epidemije za nekoliko dana. Larve crvi izlaze iz organizma s izmetom i tek nakon tri dana postaju infektivne. Češće sakupljanje pilećeg izmeta sprječava opasnost od prijenosa bolesti. Jedini domaćin za parazite je noj. Odrasle životinje mogu kod jake zaraze ostati u dobroj tjelesnoj kondiciji. Zaraza sa crvima se lako može ispitati. Čaša se napuni pola s vodom i pola s izmetom i pokrije. Ako su u izmetu prisutni crvi, oni će se nakon dva dana vidjeti na vrhu čaše.

44 Kao pustinjski parazit, želučani crv je jako otporan. On može preživjeti bez noja domaćina i dulje od 3 godine. Zato je potreban redoviti tretman i bolesnih i zdravih životinja. Ektoparaziti Prazna mjesta među perjem su rezultat međusobnog kljucanja životinja i relativno rijetko su posljedica parazita. Ali životinje trebaju biti redovito ispitivane da li imaju ektoparazite. Krpelji Krpelji uzrokuju oštećenja kože čije se dimenzije vide tek kad se koža skida. Oni pripadaju raznim vrstama kao što su : Rhipicephalus, Hyalomma i Ambyloma spp.. Ovi posljednji mogu krvnim kontaktom prenijeti bolesti i na ljude (Congo-Crimea haemorrhagic fever virus). Uši Uši nojeva, Struthioliperus struthionis, uzrokuju oštećenja perja i općenito loš izgled perja. Uš je duga do 1 cm i bijelo/crvene boje. Lako se vidi, naročito na zadnjem dijelu životinje. Grinje perja Grinje na nojevima Pterolichus bicaudatus i Gabucinia sculpturata su danas rijetke.oni se hrane perjem i oštećuju ga i uzrokuju nazalne izlučevine. Muhe Muhe nojeva (Hypoboscic struthionis) uzrokuje ugrizima i sisanjem krvi infekcije kože i svrbež. U područjima u kojima se pojavljuju lako ih se uništava s uobičajenim sredstvima protiv muha. Bolesti uvjetovane hranidbom Bolesti izazvane pomanjkanjem (nestašicom) Dobar indikator hranidbe je osim općeg vanjskog utiska i boja kože životinja. Odostrag je najlakše prepoznati, žućkasti sjaj označava masnoću, dok plavkasto-zeleni ukazuje na pomanjkanje hrane ili pothranjenost. Oboljenja zbog nedostatka selena i vitamina E često su primijećena u Južnoj Africi i Australiji kao bijela boja mesa (bolest bijelih mišića), slabost u nogama sve do teškoća u kretanju ili poremećaja plodnosti. Razlog je nedostatak selena u tamošnjim tlima, a time i u biljkama. Kako selena u većini europskih tala ima dovoljno, ta bolest se ne treba očekivati. Dodavanje minerala i vitamina u hranu sprječava pojavu bolesti. Dodatne injekcije selena nisu potrebne jer često dovode do akutnih trovanja kod pilića. Prevelike doze selena davane uzgojnim životinjama smanjuju kvalitetu bjelanjaka i imaju slabo ishranjene embrije kao posljedicu.

45 Iz tog razloga vrlo su rijetke pojave nedostatka pantothenske kiseline i biotina. One su vidljive kod pilića koji se hrane s hranom bez dodataka, polagani rast, krmeljenje očiju, kože lica i uglova kljuna. Kronični nedostatak vodi do ćelavosti. 5mg Ca-Pantothenata /kg hrane dovodi do promjena odnosa i simptomi nestaju. Deformacije hrskavice i kostiju Produženja hrskavice (Chandrodystrophien) su često posljedica acidoze koja se opisuje kao višak klora u odnosu prema natriju i kaliju u hrani. Početne deformacije kostiju (osteodistrofija) ukazuju na neizjednačen odnos kalcija i fosfora. Reddacliff preporuča kod pilića, osim dijete, davanje dnevne doze od 300 mg kalcija, da bi se spriječile deformacije kostiju. Ali kad je bolest već napredovala, tada se preko hrane ne može više ništa učiniti. Mnogi južnoafrički uzgajivači daju pilićima dva puta tjedno mangansulfat (10 g /70 kg gotove hrane ili 5 g otopljenog u 1o1 litri vode), da se spriječe problemi sa zglobovima i udovima. Međutim, ova mjera ne može se preporučiti kao sigurno sredstvo da životinje ozdrave. Zatvor (opstipacija) Pilorus (ulaz) želuca noja je vrlo malen i o njemu ovisi obolijevanje od zatvora mišićnog želuca. Sa svakim mjesecom starosti mladih životinja, opasnost je sve manja i manja. Životinje koje imaju zatvor, gube na težini, one su bez apetita, ne sudjeluju u dnevnim aktivnostima i polagano rastu. Vidljivo je jače naprezanje kod stolice i pipanjem trbuha može se osjetiti tvrdi ili povećani trbuh zbog zatvora. Akutan zatvor završava kolicima i smrću. Razlozi opstipacije su prekomjerno jedenje trave, slame, vlaknastog materijala, pijeska, kamenja ili drugog stranog materijala. Lucerna nasjeckana na prevelike komade i kamenje može izazvati zatvor. Zatvor je često kod pilića sekundarni problem uzrokovan drugim faktorima kao što su dosada (premalo životinja u grupi, nikakav kontakt sa starijim životinjama, ljudima) stres (glad, iznenadna promjena vrste hrane ili okoline, žurba, proždrljivost). U rijetkim slučajevima pojavi se i zapletaj crijeva kod pilića 4 12 mjeseci starih i to kod drastične promjene hrane ili kod prevelike količine sirovih vlakana dodanih u obrok. Promjene od peletirane hrane na obroke u kojima ima previše lišća repe vodi do zapletaja crijeva i kod mnogih pilića do brze smrti. Rahitis Prvi su znakovi gotovo isključivo kod pilića 1-4 mjeseca starih. To su zadebljali zglobovi, smetnje u rastu kao i problemi kod stajanja i hodanja. Problemi od rahitisa iznenada nastaju kod grupe pilića ili samo kod nekih pilića iz grupe iako je svima ponuđena ista hrana. Bolest nije izazvana nedostatkom kalcija, odnosno D 3 vitamina, nego nedostatkom fosfora ili prevelikom količinom kalcija u obroku. Teški simptomi rahitisa vide se kod pilića koji dobivaju koncentrat jela s 3-4% kalcija. Utjecaj adsorpcije fosfora vodi do rahitisa. Duži proljevi mogu utjecati na uzimanje minerala i vitamina i kao posljedica mogu imati rahitis. Najbolje rezultate daje tretman s visokim dozama D 3 vitamina

46 Strana tijela u probavnom traktu Nojevi su poznati po svojoj znatiželji prema sjajnim šarenim predmetima. Ovisno o veličini, tvrdoći i oštrim rubovima takvih predmeta dolazi do manjih ili većih komplikacija, ako te predmete progutaju. Pri tome su jako česti smrtni slučajevi. Dok su kod pilića uzročnici smrti komadići drveta ili čavli, u želucima odraslih nojeva se mogu naći najčudniji predmeti, među ostalima džepni nožići, žličice za kavu, potkove itd. Kod stranih tijela kao što su žica, štapovi i sl., koji zapnu u jednjaku, može se pokušati pritiskom pomaknuti te predmete naprijed ili nazad. U dvojbenim slučajevima, rentgenske snimke pokažu položaj tih predmeta i ako se ne može ukloniti na taj način, tada ih se uklanja operativno. Vremenski promatrano, nojevi u uzgoju mogu zadovoljiti glad za manje od jednog sata. Budući da hranu i vodu u prirodi traže jako dugo, i da od neprijatelja moraju bježati, a toga svega nema u uzgoju, onda životinje traže drugu zabavu, ili proždiru strane predmete ili žderu kamenje. EMU (Dromiceiidae) Na žalost, danas po veličini druga ptica, emu iz Australije, u mnogim područjima vrlo se brzo proređuje, nestaje. Ovo je naročito žalosno zbog toga što je emu prijateljska ptica koja se ponekad prikrada ljudima iz čiste radoznalosti. Sve do nedavno u području Australije živjele su dvije vrste, dok su ostale naseljavale otoke u Tasmaniji. Sve, osim jedne, su izumrle, nažalost, od nekih izumrlih vrsta ne postoji više nijedan očuvan primjerak. Emu-i (farma u Mađarskoj) Preživjele vrste, obični emu (Dromiceius novaehollandiae) iz istočne Australije, dosiže visinu od 1,50 metara usprkos pogurenog stava pri kome se leđa nalaze gotovo paralelno s tlom. Ova velika ptica dolazi u konkurentski odnos s govedima koja pasu na njenim izabranim mjestima života, travnim staništima. Glava i vrat emua obrasli su perjem, ima tri nožna prsta, a krila su im nerazvijena. Kljun je spljošten i širok. Boja perja emua je mrka i siva, kao zemlja. Muška i ženska grla su slična a mladi su pepeljaste boje s blijedim, mrkožutim prugama. Mužjak leži čitavo vrijeme na jajima, stara se oko njege i hranidbe mladih. Poslije nesenja jaja ženke ponekad pokušavaju ležati na jajima, no to traje jako kratko vrijeme dok je mužjak ne istjera iz gnijezda. U gnijezdo polažu do 12 tamnozelenkastih jaja, svako dužine gotovo 13 cm, težine oko 500 grama. Emui su izvanredni plivači. Izvan sezone parenja okupljaju se u mala jata, inače se kreću u parovima.

47 U zatočeništvu se lagano razmnožavaju i izvanredno su pogodne životinje za zoološke vrtove, a posebice za kućne ljubimce. Kada su ugroženi ritaju se u stranu ili unazad svojim snažnim stopalima. Imaju dubok, snažan glas, koji se pojačava u posebnoj komori povezanoj s dušnikom, posebice kod ženskih grla. NANDU (Rheidae) Američki nojevi zovu se nandui. Njihovo tijelo je u svojim bitnim značajkama jednako tijelu njihovoga afričkoga rođaka, ali krila nandua su mnogo bolje razvijena nego u klasičnih nojeva, a na nogama ima tri prsta. Najpoznatiji i najrašireniji od tri poznate vrste nandua je «pampasni noj» ili nandu (Rhea americana). Mužjak uglavnom leži na jajima 40-tak dana. Prema tome, nandu nojevi, zvani i pampaski nojevi naseljavaju južne predjele Južne Amerike. Iako su niži za oko 60 do 90 cm od najbližeg srodnika, pravog afričkog noja, to su najkrupnije ptice koje žive u Novom svijetu. Kao i nojevi i one nemaju sposobnost letenja, iako su im krila razmjerno duža dok na obodu imaju koštane izrasline koje vjerojatno koriste u borbi. Isto kao emu i kazuari iz Australije i s Nove Gvineje, nandu ima na nogama po tri prsta. Dijelovi između oka i gornjeg dijela kljuna, oko očiju i ušiju nisu obrasli klasičnim perjem, već su prekriveni mekim, čekinjastim perima. Tanka, dlakava pera prekrivaju glavu i vrat. Perje je na tijelu meko dok se priperak, inače tako izražen kod emua i kazuarija, ne susreće kod američkog kao ni kod afričkoga noja. Kao i nojevi, nandu živi u haremskoj poligamiji. Mužjak je upadljivo krupniji i u haremu živi sa šest ili više ženki, pa se zbog ovoga mora boriti s ostalim mužjacima, «mačuje» dugim vratom i kljunom pri čemu ispušta duboke, pune glasove. Sve ženke polažu jaja, do oko 60, u jednom jedinom gnijezdu na tlu, koje čuva samo mužjak i brine se o njima tijekom čitave inkubacije. U jedne vrste jaja su žućkasta, jaja ostalih vrsta su tamno zelenkaste boje Kasnije mužjak polaže sve svoje napore odgajanju mladih u periodu od najmanje šest tjedana. Nandu nojevi na paši (Rhea americana)