Poglavlje 6.: PROIZVODNJA I ORGANIZACIJA POSLOVANJA

Poglavlje 6.: PROIZVODNJA I ORGANIZACIJA POSLOVANJA

TEORIJA PROIZVODNJE I GRANIČNIH PROIZVODA Proizvodnja je proces kombiniranja proizvodnih faktora (inputa( inputa) ) s ciljem stvaranja proizvoda namijenjenih zadovoljenju ljudskih potreba (outputa( outputa), Funkcija proizvodnje pokazuje kolika je maksimalna količina proizvodnje koja se može proizvesti sa zadanom količinom utrošaka.

Ona se definira za dano stanje tehnike i tehničkog znanja. Njen oblik je: Q = f (L, K, N) - gdje je Q veličina outputa, L količina rada, K količina kapitala i N količina prirodnih resursa. Poznavanje funkcije proizvodnje potrebno je radi utvrđivanja ukupnog, prosječnog i graničnog proizvoda

Ukupni, prosječni i granični proizvod Ukupni proizvod označava ukupnu proizvedenu količinu proizvodnje izraženu u fizičkim jedinicama Granični proizvod nekog utroška dodatni je proizvod ili dodatna proizvodnja nastala povećanjem jednog utroška (inputa( inputa) ) za jednu jedinicu uz pretpostavku da se drugi utrošci (inputi)) ne mijenjaju (npr. poljodjelstvo) Prosječni proizvod mjeri ukupnu proizvodnju

Zakon opadajućih prinosa kaže da ćemo dobivati sve manje i manje dodatne količine proizvodnje kad upotrebljavamo dodatne količine nekog utroška dok su drugi utrošci fiksni. Drugim riječima, granični će se proizvod svake jedinice utroška smanjivati kad se količina tog utroška povećava, dok su drugi utrošci konstantni.

Prinosi na opseg Opadajući prinosi i granični proizvodi iskazuju reakciju proizvodnje na povećanje samo jednog utroška dok su drugi utrošci konstantni Međutim, sada pratimo efekt povećanja svih utrošaka Ta se pitanja tiču prinosa na opseg ili učinaka veličine povećanja utrošaka na proizvedenu količinu

ostoje tri različita slučaja: ) Konstantni prinosi na opseg je slučaj u ojem su ukupna proizvodnja povećava roporcionalno promjenama svih utrošaka udvostručenje utrošaka izaziva udvostručenje roizvodnje). ) Opadajući prinosi na opseg javljaju se kad e ukupna proizvodnja povećava po stopi manjoj d stope porasta korištenih utrošaka (inputi( se ovećaju za 50% a proizvodnja samo za 40%). ) Rastući prinosi na opseg javljaju se kada se kupni proizvod povećava po stopi većoj od stope orasta korištenih inputa (proizvodnja reagira sa

Kratki i dugi rok te tehnološka promjena Da bismo objasnili ulogu vremena u proizvodnji i troškovima treba razlikovati dva različita razdoblja; odnosno kratki i drugi rok. Kratki rok kojeg definiramo kao razdoblje u kojem poduzeća mogu prilagoditi proizvodnju mijenjanjem varijabilnih faktora kao što su sirovine i rad, ali u kojem se ne mogu mijenjati fiksni faktori kao što je kapital Dugi rok kao dovoljno dugo razdoblje u kojemu se mogu prilagoditi svi faktori uključujući i kapital

S aspekta njihove zamjenjivosti tijekom trajanja proizvodnje razlikujemo fiksne i varijabilne faktore Faktori koji se mogu mijenjati u kratkom roku nazivaju se varijabilni faktori,, a oni koji se ne mogu promijeniti u kratkom roku nazivaju se fiksni faktori (pogon, oprema). Tehnološka promjena odnosi se na poboljšanje procesa za proizvodnju dobara i usluga, promjene starih proizvoda ili uvođenje novih proizvoda Razlikujemo inovaciju procesa od inovacije proizvoda

Produktivnost (proizvodnost) Primarni pokazatelj uspješnosti poslovanja Produktivnost može biti ukupna i faktorska. Ukupna produktivnost je pojam koji mjeri omjer ukupne proizvodnje i ponderiranog prosjeka utrošaka (inputa( inputa). Faktorska predstavlja produktivnost pojedinog faktora za proizvodnju (produktivnost rada, produktivnost kapitala, produktivnost zemlje ). Produktivnost rada = ukupna količina proizvodnje količina uloženog rada

konomičnost poslovanja poduzeća Pod ekonomičnošću se obično podrazumijeva stupanj štedljivosti u ostvarivanju učinaka, koja se izražava kroz odnos između outputa i inputa. To se mjerilo uspješnosti poslovanja izražava kroz odnos između u ostvarenih učinaka i troškova rada, predmeta rada, sredstava za rad i tuđih usluga potrebnih za njihovo ostvarenje. konomičnost = učinak utrošak e>1 = poslovanje je ekonomično e<1 = poslovanje je neekonomičn e=1 = poslovanje je na granici ekonomičnosti,

Organizacija poslovanja U tržišnoj ekonomiji proizvodnja se organizira u poduzećima Postoje poduzeća u vlasništvu pojedinca, partnerska poduzeća (partnerstva), te korporacije Svaka vrsta poduzeća ima svoje prednosti i nedostatke; mala poduzeća su brža i fleksibilna ali i rizična te teže prikupljaju kapital Korporacije su velika poduzeća ograničene odgovornosti vlasnika i lakše prikupljaju kapital

Poslovna organizacija Poslovna organizacija također se smatra i sekundarnim faktorom proizvodnje. Pod tim pojmom razumijevamo način na koji je u poduzeću organizirana proizvodnja. Njen osnovni cilj je da poduzeće što uspješnije posluje. Poslovna organizacija mogla bi se definirati kao: svjesna čovjekova djelatnost kojom se usklađuju svi činitelji (materijalni i ljudski) proizvodnje rad postizanja optimalnih rezultata.

Organizacija i menadžment Organizacija je sastavni dio suvremenog menadžmenta koji ima četiri osnovne funkcije: 1. planiranje, 2. organiziranje, 3. motiviranje i kontroliranje, te 4. upravljanje ljudskim potencijalima. ajvažnija načela svake organizacije Načelo podjele rada i specijalizacije Načelo povezivanja činitelja proizvodnje Načelo koordinacije

rganizacijska struktura poduzeća podrazumijeva se sveukupnost veza i odnosa između u svih činioca proizvodnje, kao i sveukupnost veza i odnosa unutar svakog pojedinog činioca proizvodnje odnosno poslovanja Formalna i neformalna organizacijska struktura Formalna organizacijska struktura javlja se kao rezultat procesa organizacijske izgradnje i ona predstavlja kralježnicu, odnosno kostur svake organizacije. Neformalna organizacijska struktura je skup relativno trajnih odnosa među u ljudima u organizacij koji su se razvili tijekom njihova zajedničkog rada,

Vrste organizacija Pod vrstama organizacijskih struktura smatra se način provođenja unutarnje podjele rada u poduzeću i formiranja nižih organizacijskih jedinica, po svim razinama poduzeća. Različite vrste organizacijskih struktura pokazuju i različite načine povezivanja, odnosno grupiranja poslova koje treba obaviti u poduzeću, te na osnovu toga i formirati uže ili šire organizacijske jedinice. Dakle, osnovno po čemu se razlikuje jedna vrsta organizacijske strukture od druge upravo je način povezivanja i grupiranja poslova koje

Podjela organizacijskih struktura: Hijerarhijska organizacija, Plošna organizacija, Inverzna piramida, Horizontalna (procesna) organizacija, Mrežna organizacija, Virtualna organizacija, i Federalna organizacija.

1. Hijerarhijska organizacija dam Smith već je 1776. dokazao da masovna roizvodnja dobara proizvodi učinkovitije ako se proce roizvodnje, npr. za pribadače, podijeli u manje radne orake, koje onda specijalizirana radna snaga može olje izvesti. asnije je Frederik Taylor 1912. to pretvorio u načelo, vrdeći da je, što je detaljnije operacija opisana, oslovni rezultat uspješniji. oduzeće se tako dijeli na funkcijske odjele: razvojni, straživački, planiranje, nabava, proizvodnja, logistka, rodaja, marketing, servis, financije i računovodstvo.. enry Ford sve je to unaprijedio i ubrzao uvođenjem ekuće vrpce.

Da bi odgovarajuće mogao kontrolirati uspješnost radne snage Alfred Sloan uveo je nadglednike i managere.

rednosti ovakvog oblika organizacije bile su jasne: Visoka produktivnost i učinkovitost. Ljudski resursi se prilagođavaju avaju taktu strojeva, a organizacija počiva na mehaničkoj koncepciji. Tijek informacija kreće se od dna prema vrhu (engl. basis-upward upward), a zapovjedni lanac pruža se od vrha prema dnu (engl. top-down down). edostaci tek relativno kasno postaju vidljivi: Sporost, jer se ne uspijeva pratiti sve brže promjene na tržištu. Dok menadžment odozgo izda nove naredbe, koje se moraju izvesti, tržišna situacija se već promijenila, a mjere više nisu djelotvorne. Neefikasnost u horizontalnoj koordinaciji između

2. Plošna organizacija Da bi se ubrzala hijerarhijska organizacija početkom osamdesetih godina 20. st počelo se raditi na njenom uplošnjavanju (engl. delayering, flattened organization). Time su se i kontrolni razmaci proširili, tj. sve više suradnika odgovara samo jednom pretpostavljenom. Plošnost je izvedena na uštrb srednjeg menadžmenta, koji je postao žrtvom restrukturiranja. Velika poduzeća nakon reorganizacije u prosjeku

Ovakva promjena dovela je do bržeg protoka informacija, ubrzanja zapovjednog lanca i unapređenja enja horizontalnih procesa. U načelu i plošna je organizacija još uvijek obilježena istim nedostatcima hijerarhijske organizacije jer je i dalje Tayloristička,, orijentirana na kontroliranje, Top-Down Down komandiranje.

3. Inverzna piramida S obzirom na sve važniju ulogu kupaca u suvremenoj proizvodnji postalo je jasno da je kupac kralj, tj. da bi trebao stajati u središtu pažnje svakog poduzeća. Da bi se to omogućilo, hijerarhijski plošna piramida mora se invertirati. Svi suradnici postaju izravno povezani s kupcima (a to nisu samo prodaja ili servisiranje, nego i razvoj, logistika itd.), te moraju biti u mogućnosti izravno i brzo reagirati na potrebe kupaca i brzo promjenjive uvjete tržišta

Odluke u ovakvim organizacijama donose se na licu mjesta, a za njih su izravno odgovorni i za to ovlašten suradnici. Ako je situacija suviše složena, pa je suradnik ne može sam riješiti, obraća se za pomoć bivšem menadžeru. Procesi odlučivanja su time djelomično izmijenjeni, no, ni inverzna piramida još nije uspjela prevladati

. Horizontalna (procesno orijentirana) organizacija Ovaj način organizacije predstavlja nadogradnju inverzne piramide. Svako poduzeće može se podijeliti na ključne procese. Proces poslovanja je zbir aktivnosti koji koristi jednu ili više vrsta inputa i stvara output koji predstavlja vrijednost za kupca. Proces je jednostavno strukturirani i mjerivi slijed aktivnosti koje služe za proizvodnju specifičnog outputa za određenog enog kupca ili tržište.

Ključni procesi se razlikuju od poduzeća do poduzeća. Međutim tipični procesi, koji u raznim sferama poslovanja mogu imati različiti početak i različiti kraj, otprilike su sijedeći: obavljanje zadataka (identifikacija kupaca, istraživanje tržišta), komercijalizacija inovacije (razvoj proizvoda), lansiranje/uv je/uvođenje enje novih proizvoda, prodaja kompleksnih rješenja (proizvodnja)

5. Mrežna organizacija Slijedeći logičan korak je prijelaz k stvaranju manjih poslovnih jedinica. Što je jedinica manja i što je preciznije fokusirana na svoj zadatak, to će biti brža i bolja na tržištu POSLOVNA JEDINICA 6 POSLOVNA JEDINICA 5 POSLOVNA JEDINICA 4 POSLOVNA JEDINICA 1 POSLOVNA JEDINICA 3 POSLOVNA JEDINICA 2

režna organizacija, odnosno umrežena kompanija avlja se kao odgovor na sve složenije uvjete oslovanja i sve veću brzinu promjena u poslovanju o svojoj prirodi mreža je organski komunikacijski roces u kojem nema hijerarhijske strukture, svi su lobodni i međusobno usobno neovisni, a odgovornost i moć u horizontalno raspoređeni. eni. mreži nema kontrole i naređivanja pojedincima to je karakteristika klasičnih organizacijskih truktura. rema tome razmjena informacija kao temeljna jelatnost u mreži odvija se slobodnom suradnjom i a osnovi zajedničkog povjerenja, kao i zajedničkih iljeva.

6. Virtualna organizacija Specijalizacija poduzeća i razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije omogućio je primjenu mrežne organizacije i na poslovnu suradnju između malih i srednjih poduzeća. Na taj način unosi se duša malog poduzeća u tijelo velike kompanije PODUZEĆE (PJ) 6 KLIJENT PODUZEĆE (PJ) 5 PODUZEĆE (PJ) 4 PODUZEĆE (PJ) 1 PODUZEĆE (PJ) 3 PODUZEĆE (PJ) 2 DISTRIBUTER DOBAVLJAČ

Između u glavnih koristi koje neko poduzeće može očekivati da će steći putem sudjelovanja u takvom savezu su: povećana fleksibilnost i brzina u donošenju poslovnih odluka, pristup novim vještinama i tehnologijama, redukcija poslovnih aktivnosti, povećanje produktivnosti, obnova infrastrukture, povećana mogućnost usavršavanja

7. Federalna organizacija Virtualna organizacija može biti primijenjena i na velika poduzeća. Zbog toga se pokazalo potrebnim da se izvrši fokusiranje poslovanja na ključne kompetencije, te outsourcing svih ostalih aktivnosti Zadaci koordinacije poslovanja delegiraju u jednu federalnu jedinicu. Federalna jedinica mora biti mala i sačinjena od vrhunskih menadžera koji imaju zadatak prikupljanje i distribuciju informacija (stvaranje baze podataka), koordiniranje i konzalting unutar umreženih (dijelova) poduzeća. (Holding)

PODUZEĆE (PJ) 6 KLIJENT PODUZEĆE (PJ) 5 PODUZEĆE(PJ) 4 FEDERALNA JEDINICA PODUZEĆE(PJ) 1 PODUZEĆE(PJ) 3 PODUZEĆE(PJ) 2 DISTRIBUTER DOBAVLJAČ

Umjesto zaključka Zaključno se može reći da niti jedna od ovih organizacijskih struktura ne predstavlja idealno i univerzalno poslovno rješenje. U praksi se elementi ovih organizacijskih struktura često preklapaju i miješaju. Poduzeća trebaju sama odabrati koja će im od ovih organizacijskih struktura, s obzirom na njihovu poslovnu aktivnost, najbolje odgovarati i dalje ju adaptirati u skladu sa vlastitim potrebama.